Gž-339/2018-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-339/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., Z., OIB: …, zastupano po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnici E. A. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. J. iz P., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-753/17 od 12. siječnja 2018., 23. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e

1. Djelomično se odbija žalba tuženika M. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-753/17 od 12. siječnja 2018., u dijelu kojim je na snazi održan platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. S. iz S., poslovni broj Ovrv-5037/17 od 11. rujna 2017., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.455,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

na iznos od 122,71 kuna od 22. studenog 2015. pa do isplate

na iznos od 264,00 kuna od 18. prosinca 2015. pa do isplate

na iznos od 228,68 kuna od 20. siječnja 2016. pa do isplate

na iznos od 40,00 kuna od 18. veljače 2016. pa do isplate

na iznos od 800,00 kuna od 26. veljače 2016, pa do isplate

po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 267,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi 11. rujna 2017. pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 449,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od pravomoćnosti presude pa do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena .

2. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv- 753/17 od 12. siječnja 2018. u dijelu kojim je platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. S. iz S., poslovni broj Ovrv-5037/17 od 11. rujna 2017., održan na snazi, kojim dijelom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos preko iznosa od 1.455,39 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, do iznosa od 4.695,39 kuna, odnosno za iznos od 3.240,00 kuna, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka preko iznosa od 267,38 kuna pa do iznosa od 862,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, odnosno za iznos od 595,12 kuna, te u dijelu izreke u kojem je naloženo tuženiku M. J. da tužitelju V. d.o.o. naknadi parnični trošak preko iznosa od 449,50 kuna pa do iznosa od 1.450,00 kuna, odnosno za iznos od 1.000,50 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu platni nalog ukida i tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. S. iz S., poslovni broj Ovrv-5037/2017 od 11. rujna 2017. godine kojim se nalaže tuženiku M. M. J. iz P., OIB: …, da tužitelju V. d.o.o. iz Z., OIB: … isplati iznos od 4.695,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:

na iznos od 122,71 kn od 22. studenog 2015. pa do isplate

na iznos od 264,00 kn od 18. prosinca 2015. pa do isplate

na iznos od 228,68 kn od 20. siječnja 2016. pa do isplate

na iznos od 40,00 kn od 18. veljače 2016. pa do isplate

na iznos od 4.040,00 kn od 17. ožujka 2016. pa do isplate

te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 862,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi 11.rujna 2017. pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i naknadi parnični trošak u iznosu od 1.450,00 kuna, sve u roku 8 dana.“

Protiv gornje presude žalbu je izjavio tuženik u suštini navodeći da nije u financijskoj mogućnosti podmiriti sveukupni dug prema tužitelju, te moli da mu se odobri obročna otplata. Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Iz spisa predmeta slijedi da je predmet spora u ovoj parnici zahtjev tužitelja za plaćanje računa prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja i to s pripadajućim zateznim kamatama, a u žalbenom stadiju ove parnice ostalo je sporno pitanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete tužitelju na ime prijevremenog raskida ugovora.

Prvostupanjski sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to čitanjem izvadaka iz otvorenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), uplatnica (list 6 spisa), zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 11 i 12 spisa), Ugovora uz obročnu otplatu (list 13 spisa), preslike računa (list 26-30 spisa), izvoda iz otvorenih stavki (list 31 i 32 spisa). Prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza izveo zaključak da su stranke ovog postupka zaključile pretplatnički odnos, da je isti raskinut krivnjom tuženika pa je našao osnovanim održati na snazi opisani platni nalog, kojom presudom je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 4.695,39 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

Iz spisa predmeta slijedi da je predmet spora isplata iznosa u visini od 4.695,39 kuna koje tužitelj od tuženika potražuje s osnova neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge, s osnova uredno zasnovanog pretplatničkog odnosa između tužitelja kao pružatelja usluga i tuženika kao primatelja usluga, kao i s osnova uredno zasnovanog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio su stranke bile u pretplatničkom odnosu za ugovoreni tarifni model Internet bez granica L, sa ugovorenim obveznim trajanjem ugovora od 24 mjeseca, kao i da je tužitelj tuženiku ispostavio utužene račune koje ovaj nije podmirio, i to na iznose kako slijedi: 122,71 kune; 264,00 kuna; 228,68 kuna i 40,00 kuna, te da su stranke zaključile Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu na 24 mjeseca. Jednako je tako sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je pretplatnički odnos prestao jednostranim raskidom ugovora od strane tužitelja dana 26. veljače 2016. godine.

Iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 3. ožujka 2016., koji predstavlja valjanu vjerodostojnu ispravu, na ime tuženika, razvidno je da je tuženik imao nepodmireno dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 4.695,39 kuna, i to iznos od 122,71 kunu za mjesec listopad 2015., iznos od 264,00 kuna za mjesec studeni 2015., iznos od 228,68 za mjesec prosinac 2015., te iznos od 40,00 kuna za mjesec siječanj 2016., dok je iz priloženih računa razvidno da odgovaraju iznosima i danu dospijeća navedenima u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, te onima navedenim u tužbenom zahtjevu.

Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15. – dalje: ZOO) propisano je da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sukladno odredbi čl. 9. ZOO, s obzirom da tuženik nije dokazao da je utuženo potraživanje podmirio, dok iz dostavljenih računa za pružene usluge za pretplatnički broj 091 669 86 86 za mjesece listopad, studeni, prosinac 2015. i mjesece siječanj i veljaču 2016., sve do jednostranog raskida pretplatničkog ugovora, proizlazi da je tuženik koristio usluge tužitelja u navedenom razdoblju, kao i da je valjan Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu na 24 mjeseca, konkretno A. A. S. 10 SW5-012- 1062 prijenosnog računala, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naložena isplata iznosa od 1.455,39 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno za vrijeme prije nego je predmetni ugovor raskinut. Naime, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je platni nalog održao na snazi u dijelu koji se odnosi na nepodmirena dugovanja za vrijeme prije raskida ugovora, dakle za ispostavljene račune na iznose od 122,71 kunu za mjesec listopad 2015., iznos od 264,00 kuna za mjesec studeni 2015., iznos od 228,68 za mjesec prosinac 2015., te iznos od 40,00 kuna za mjesec siječanj 2016, što sveukupno iznosi 655,39 kuna, a kojem iznosu valja pribrojiti i iznos od 800,00 kuna s osnove kupnje prijenosnog računala uz obročnu otplatu na 24 mjeseca.

Nadalje, iz spisa predmeta slijedi da se račun za veljaču 2016. godine, koji glasi na iznos od 4.040,00 kuna, odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.240,00 kuna, odnosno na preostale mjesečne naknade za preostalo ugovoreno razdoblje korištenja opisanog tarifnog modela, kao i na iznos od 800,00 kuna za otplatu opisanog prijenosnog računala.

Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i 71/14.) propisano je da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona.

Odredbom čl. 14. Općih uvjeta poslovanja V. net d.o.o. je propisano da u slučaju da pretplatnik jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora ili ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od stane V. krivnjom pretplatnika, pretplatnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

Nadalje, obzirom da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, na isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14. i 110/15. – dalje: ZZP).

Za istaknuti je da je navedenu odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid nedvojbeno formulirao tužitelj-teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu. Međutim, o predmetnim odredbama, pa tako i o spornoj odredbi iz čl. 14. Općih uvjeta poslovanja se nije pregovaralo između stranaka, pa je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati.

Iz navedenih razloga odredba čl.14. Općih uvjeta je ništetna u smislu odredbi čl. 49. st. 1. i 2. ZZP, s obzirom da citirani zakon predstavlja lex specialis, a pri čemu otklanja odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Odredbom čl. 49. st. 1. ZZP propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom st. 2. određeno je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a o čemu je u konkretnoj pravnoj stvari riječ. Tu je riječ o oborivoj predmnijevi jednostrano formulirane klauzule, kojom se štiti položaj slabije ugovorne strane, odnosno potrošača. Iz tog razloga teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo je na trgovcu.

Dakle, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, navedene odredbe ZZP, na što ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi čl. 467. st. 1. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta, tužitelj koji je raskinuo ugovor nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već ima pravo samo na naknadu štete, odnosno vraćanje onog što je dao na ime ispunjenja ugovora, no u konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje da bi mu šteta nastala u visini ugovorenih mjesečnih naknada do isteka ugovorenog trajanja ugovornog odnosa, te slijedom navedenog tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, nije osnovan. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.), i to trošak sastava podneska od 9.studenog 2017. u visini 50 bodova (Tbr.8.1.) i trošak pristupa na ročište 20. studenog 2017. u visini 50 bodova (Tbr.9.1.), uvećano za iznos PDV-a (Tbr.42.), kao i trošak sudske pristojbe u visini 200,00 kuna. Nadalje, obzirom da je tužitelj u predmetnom postupku djelomično uspio i to sa 31 % postavljenog zahtjeva, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pripada mu naknada 31% dodijeljenog troška postupka od 1.450,00 kuna odnosno 449,50 kuna. Tužitelju je u visini 31% priznata i naknada troškova vođenja ovršnog postupka i to trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 625,00 kuna (Tbr.11.1.), javnobilježnička nagrada u iznosu od 200,00 kuna, kao i materijalni trošak ovrhovoditelja u iznosu od 37,50 kuna, što sveukupno iznosi 267,38 kuna. Za istaknuti je da tuženik nije zatražio naknadu parničnog troška. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i odredbe čl. 373. točke 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zadar, 23. svibnja 2018.

Nacrt odluke izradila

Sudac

Sudska savjetnica

Igor Delin

Katia Klarin