Court partially allows appeal, ruling that a court cannot order a party to sign a sales contract already established by judgment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a lower court judgment ordering them to sign a house sales contract. While the court upheld the finding that a valid sales relationship existed and rejected the claim for contract replacement, it ruled that the lower courts erred in compelling the defendant to physically sign the document. The court decided that since the legal effect of the contract was already determined by the judgment, no further act of signing was legally required or possible.
Legislator headnote
AI generatedčl. 360. ZOO/05; čl. 368. ZOO/05; čl. 376. ZOO/05; čl. 393. ZPP; čl. 395. ZPP: Where a court judgment has already established the existence and content of a sales contract, the lower courts cannot order the party to sign the contract, as the legal effect is already determined by the judgment itself.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 538/12-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice P. R. iz U., koju zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u U., protiv tuženika-protutužitelja M. T. d.o.o. U., kojeg zastupaju punomoćnici G. M. i B. P., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. M. i B. P. u R., radi zaključenja ugovora i izdavanja tabularne isprave, raskida i isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3318/09-2 od 7. studenoga 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama broj P-263/08-17 od 16. lipnja 2009., u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3318/09-2 od 7. studenoga 2011. i presuda Općinskog suda u Bujama broj P-263/08-17 od 16. lipnja 2009. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku-protutužitelju naloženo potpisati ugovor o kupoprodaji stana te u dijelu kojim je odlučeno da će u protivnom presuda zamijeniti ugovor i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice u dijelu kojim zahtijeva da tuženik-protutužitelj potpiše ugovor o kupoprodaji stana i u dijelu kojim zahtijeva da presuda zamijeni taj ugovor.
Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana u preostalom dijelu.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice kojim je zahtijevala utvrđenje da je između tuženika-protutužitelja, kao prodavatelja i tužiteljice-protutuženice, kao kupca, nastao pravni odnos kupoprodaje, što je tuženik- protutužitelj dužan priznati i potpisati ugovor o kupoprodaji stana, kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude jer će u protivnom prvostupanjska presuda zamijeniti taj ugovor pa će se na temelju prvostupanjske presude izvršiti zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva što je tuženik-protutužitelj dužan trpjeti (točka I. izreke prvostupanjske presude), da se tuženiku-protutužitelju naloži da tužiteljici-protutuženici preda u posjed dio stana – spremište u podrumu oznake 8.1., površine 2,53 m2 (točka II. izreke prvostupanjske presude), a odbijen je protutužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je predugovor broj 18/2007 o kupovini i prodaji stana sklopljen između stranaka 17. rujna 2007. raskinut, zahtjev da se naloži tužiteljici-protutuženici da tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 10.220,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. prosinca 2008. do isplate, zahtjev da tuženiku-protutužitelju vrati posjed stana u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 2623/9 k.o. upisanog u podulošku br. 30 k.o. Umag uz uvjet istovremene isplate iznosa od 749.533,76 kuna tuženika-protutužitelja tužiteljici-protutuženici (točka III. izreke). Istom odlukom utvrđeno je da je u ostalom dijelu i to točki II, III i IV zahtjeva protutužba povučena (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 81.796,00 kuna (točka V. izreke), a odbijen je tuženik- protutužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka (točka VI. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke), a odbijeni su zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška odgovora na žalbu i zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbe.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu u korist revidenta ili reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tužiteljici-protutuženici naložiti da tuženiku-protutužitelju naknadi trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je djelomično osnovana.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tuženik-protutužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži navode o svim dokazima koje su stranke predložile, da se prvostupanjska presuda ne može ispitati glede pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja, a da drugostupanjski sud nije raspravio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
Neosnovano tuženik-protutužitelj u reviziji ističe da su tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovog revizijskog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, obrazloženje pobijane drugostupanjske presude, kao i obrazloženje prvostupanjske presude, nije nejasno niti proturječno. Budući da niti prvostupanjska, niti pobijana drugostupanjska presuda ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, to nije osnovan revidentov navod da bi tijekom postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U odnosu na revidentove činjenične navode kojima tvrdi da tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje nije pravilno utvrđeno treba reći da te navode ovaj sud nije uzeo u razmatranje niti ispitivao njihovu osnovanost jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da su stranke 17. rujna 2007. sklopile predugovor br. 18/07 o kupovini stana i prodaji stana,
- da je tužiteljica-protutuženica u posjedu stana koji je bio predmet kupoprodaje od travnja 2008., ali nije u posjedu spremišta u podrumu oznake 8.1. površine 2,53 m2,
- da je tuženik-protutužitelj tužiteljici-protutuženici predao posjed predmetnog stana,
- da je tužiteljica-protutuženica tuženiku-protutužitelju prije podnošenja tužbe isplatila pretežiti dio kupoprodajne cijene te da mu je prije davanja na odgovora na tužbu isplatila cjelokupni iznos kupoprodajne cijene,
- da je tuženik-protutužitelj 7. srpnja 2008. tužiteljici-protutuženici predlagao sklapanje kupoprodajnog ugovora broj 24/2008, koji je tuženica-protutužiteljica odbila potpisati jer je njegov sadržaj značajno izmijenjen u odnosnu na ugovor koji su stranke sklopile 17. rujna 2007. u pogledu namjene tavanskog prostora (predviđena izgradnja stana) što po ispravama građenja nije bilo predviđeno,
sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da su stranke sklapanjem predugovora broj 18/07, koji u sebi sadržava sve bitne elemente glavnog ugovora o kupoprodaji (određen predmet kupoprodajnog ugovora i kupoprodajna cijena), koji je izvršen u pretežnom dijelu (osim što tuženik-protutužitelj tužiteljici-protutuženici nije predao u posjed spremište, kao posebni dio stana površine 2,83m2) zapravo sklopile kupoprodajni ugovor, pri čemu se drugostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 454. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05). Stoga su sudovi zaključili da tužiteljica- protutuženica ima pravni interes za utvrđenje nastanka kupoprodajnog ugovora i za izdavanje isprave na temelju koje će uknjižiti pravo vlasništva na kupljenoj nekretnini u zemljišnim knjigama u smislu odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 119. st. 1. ZVDSP jer se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom vlasništva u zemljišnoj knjizi.
Nadalje, sudovi su odbili protutužbeni zahtjev kao neosnovan jer je tužiteljica- protutuženica imala osnovani razlog za odbijanje potpisivanja ponuđenog ugovora broj 24/08, koji je u svojim odredbama sadržavao značajnu izmjenu osnovnog ugovora u pogledu predmeta kupoprodaje, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora prema odredbi čl. 7. ugovora (nazvanog predugovor) broj 18/07, odnosno odredbi čl. 360. ZOO i čl. 368. ZOO. Revident u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji navodi da je u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke ostalo nejasno na temelju koje materijalnopravne odredbe je odlučeno o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.
Neosnovano revident u reviziji ističe da sudovi u obrazloženjima svojih presuda nisu naveli propise na temelju kojih su odlučili o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili da su stranke u ovoj parnici zaključenjem predugovora broj 18/07, a koji je u pretežitom dijelu izvršen, osim što tuženik-protutužitelj tužiteljici-protutuženici nije predao u posjed spremište, kao posebni dio stana površine 2,83 m2, zapravo sklopile kupoprodajni ugovor. Pritom na pravilnost revizijom pobijane drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu ne utječe činjenica što se drugostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno pozvao na odredbu čl. 454. ranijeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) umjesto na odredbu čl. 376. ZOO/05, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. ZOO/05 s obzirom da je obvezni odnos između stranaka u ovoj pravnoj stvari, a koji je predmet ovoga spor,a nastao tijekom 2007.. Naime, odredba čl. 454. ZOO i odredba čl. 376. ZOO/05 na isti način definiraju ugovor o kupoprodaji i navedene odredbe imaju identičan sadržaj.
Vodeći računa o utvrđenim odlučnim činjenicama da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji, da je tužiteljica-protutuženica tuženiku-protutužitelju isplatila kupoprodajnu cijenu, da joj je tuženik-protutužitelj predao u posjed kupljeni stan još tijekom 2008. to prema ocjeni ovoga suda sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 360. ZOO/05 ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid kupoprodajnog ugovora radi neispunjenja pa samim time niti ne mogu nastati učinci raskida toga ugovora u smislu odredbe čl. 368. ZOO. Prema tome, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.
Međutim, tuženik u reviziji osnovano ističe da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tuženiku-protutužitelju naložili da potpiše ugovor o kupoprodaji čiji sadržaj je utvrđen u točki I. izreke prvostupanjske presude.
Budući da su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev utvrdivši da je između tuženika- protutužitelja, kao prodavatelja i tužiteljice-protutuženice kao kupca, nastao pravni posao kupoprodaje, koji je upravo po strankama i potpisan kao i sadržaj tog ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske to nema zakonske osnove da se tuženiku-protutužitelju naloži potpisivanje ugovora o kupoprodaji.
Osim toga, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica-protutuženica zahtijeva da predmetna presuda zamjenjuje ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbama ZOO/05 tužiteljica-protutuženica nema zakonske osnove na temelju koje bi mogla postaviti tužbeni zahtjev za donošenje presude koja zamjenjuje, odnosno nadomješta ugovor o kupoprodaji stana. To tim više što se tužbenim zahtjevom može zahtijevati donošenje presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji samo u slučaju kad je to izričito propisano zakonom (primjerice Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo), a to nije slučaj u ovom postupku.
Slijedom navedenog, revizija tuženika-protutužitelja je na temelju odredbe čl. 395. ZPP djelomično prihvaćena pa su nižestupanjske presude preinačene i tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice kao neosnovan odbijen u dijelu pobliže navedenom u točki I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu revizija tuženika-protutužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
Zagrebu, 4. listopada 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.