III Kr-121/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 121/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 306. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. listopada 2014. broj KO-202/14 i Županijskog suda u Zagrebu od 19. veljače 2015. broj Kž-120/15, u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenog I. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-202/14 od 17. listopada 2014. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-120/15 od 19. veljače 2015., I. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te pravomoćne presude osuđ. I. K. je putem braniteljice K. A., odvjetnice u Z., te osobno, u zakonskom roku podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se poziva na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), koju nalazi u tvrdnji da je u postupku osuđen na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U osobno podnesenom zahtjevu ističe povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08 koju nalazi u tome što su drugostupanjski suci koji su odlučivali o žalbi na presudu i to sutkinje L. V., T. I. T. i D. Z. D. prethodno sudjelovale u odluci o žalbi protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora protiv osuđenika, pa su zbog toga trebale biti

III Kr 121/15-4

izuzete. Konačno povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 3. ZKP/08, osuđenik nalazi u tvrdnji da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode i time povrijedio pravo okrivljenika na obranu. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Neosnovana je tvrdnja osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Naime, suprotno tvrdnji osuđenika, ne radi se o povredi kaznenog postupka na koju upućuje osuđenik, jer je za njezinu egzistenciju potrebno da je u odlučivanju sudjelovao sudac koji je morao biti isključen od obavljanja sudačke dužnosti u smislu čl. 32. st. 1. ZKP/08, dakle sudac koji ex lege ne bi smio sudjelovati u suđenju, za razliku od otklona od obavljanja sudačke dužnosti (čl. 32. st. 2. ZKP/08), koja okolnost se ocjenjuje in concreto u svakom pojedinom slučaju, a upravo o takvoj pravnoj situaciji se u konkretnom slučaju radi, međutim ona ne predstavlja zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. U konkretnoj pravnoj situaciji (sudjelovanje sudaca u odlukama vezanim za istražni zatvor) radi se o mjerama predviđenim u procesu osiguranja nazočnosti okrivljenika u kaznenom postupku, pa bi navedena okolnost mogla biti značajna jedino u slučaju, ako bi uz nju postojali i neki drugi razlozi koji bi ukazivali na moguću sumnju u pristranost suca, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno ni argumentirano, slijedom čega istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

Nije ostvarena ni daljnja povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, koja se odnosi na povredu odredbi kaznenog postupka u drugostupanjskom postupku. Naime, sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. ZKP/08, a u konkretnom slučaju sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio u pogledu svih žalbenih navoda, koji se sada ponavljaju i u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Prigovor osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, jer da je u postupku osuđen na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava, koje prigovore zapravo obrazlaže činjeničnim navodima također nije osnovan. Naime, činjenicom što je prvostupanjski sud prihvatio iskaze u postupku ispitanih svjedoka, a otklonio obranu okrivljenika nisu povrijeđene istaknute odredbe Ustava RH niti međunarodne Konvencije, niti je došlo do povrede prava okrivljenikove obrane. Ovo iz razloga što ocjena i analiza u postupku izvedenih dokaza suda prvog i drugog stupnja ne dovodi u pitanje pravo okrivljenikove obrane, već se takva ocjena dokaza može odraziti samo na kakvoću utvrđenog činjeničnog stanja, što zapravo predstavlja suštinu osuđenikova zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a činjenična utvrđenja sudova u smislu čl. 517. ZKP/08, nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.

III Kr 121/15-4

Svi ostali prigovori osuđenika istaknuti u zahtjevu, u stvari su prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a prema već prethodno spomenutoj odredbi ZKP/08, činjenično stanje ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 28. listopada 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.