Rev-x-91/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 91/13-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. iz V., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S. B., protiv tuženika S. o. d.d. S., zastupanog po punomoćnici Z. P., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž x-109/2012-2 od 6. rujna 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1476/91-43 od 29. veljače 2012., u sjednici dana 16. listopada 2013.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja se prihvaća te se ukidaju presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž x-109/2012-2 od 6. rujna 2012. i Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1476/91-43 od 29. veljače 2012. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Općinski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovni broj P-1476/91-43 od 29. veljače 2012. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja S. Z. da mu tuženik S. o. d.d. Z. s naslova izgubljene zarade isplati pojedinačne mjesečne iznose za mjesece od rujna 1991. do prosinca 2011. sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate (točka I izreke).

Odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik ubuduće plaća rentu u iznosu od 2.129,69 kuna mjesečno počevši od 1. siječnja 2012. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi i to tako da dospjele a neisplaćene mjesečne iznose plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od petog u mjesecu za tekući mjeseca do isplate, a buduće dospijevajuće iznose najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec. Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove sa zateznim kamatama (točka II. izreke).

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.383,75 kuna u roku od petnaest dana (točka II izreke).

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž x-109/2012-2 od 6. rujna 2012. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Tako su sudovi odlučili u sporu radi povišenja mjesečne rente koju tužitelj zahtjeva polazeći od toga da je u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 1411/89 utvrđena odgovornost Z. S. P. B. B. pa je po toj presudi tužitelju dosuđena mjesečna renta po osnovi izgubljene zarade koja se sastojala u razlici plaće koju bi primao daje radiona poslovnima koje je obavljao prije nesreće i usporednih radnika, i onih primanja koje prima.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju dvaju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, da je o tim pitanjima isti drugostupanjski u identičnoj pravnoj stvari, u približno isto vrijeme, polazeći od identičnih činjeničnih utvrđenja, zauzeo u odnosu na razne tužitelje različita pravna shvaćanja i to u rješenju Gž-x-46/2012. od 28. lipnja 2012. i u (ovdje pobijanoj) presudi Gž-x-109/2012-2 od 6. rujna 2012. zbog čega tužitelj smatra da ima osnovan razlog za sumnju u zakonitost pobijane presude. Tužitelj je naznačio pitanje „Ima li oštećenik pravo na isplatu izgubljene zarade, a potom rente zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o osnovanosti prigovora o promašenoj pasivnoj legitimaciji?“.

Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove uvećane za troškove revizije u iznosu od 2.421,88 kuna.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 – dalje: ZIDZPP) izvanredna revizija je dopuštena u onim slučajevima u kojima nije dopuštena (redovna) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Zato je ovaj sud prije ocjene dopuštenosti (i osnovanosti) izvanredne revizije ispitao dopuštenost redovne revizije prema kriterijima koji su vrijedili u vrijeme donošenja drugostupanjske presude, ali također i dopuštenost revizije u vrijeme podnošenja tužbe sudu, sve imajući na umu obvezu sudova pružiti pravnu zaštitu legitimnim očekivanjima stranaka u pogledu prava na pravni lijek koja očekivanja su stranke imale kada je pokrenut postupak pred sudom. Tužba je podnesena sudu 15. siječnja 1992., a u tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 766.729,20 kuna.

Na dan podnošenja tužbe sudu revizija je bila dopuštena jer je bio ispunjen vrijednosni kriterij od 8.000 dinara propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP ("Službeni list" SFRJ 20/90). Slijedi da je u ovom slučaju dopuštena redovna revizija prema kriterijima u vrijeme podnošenja tužbe sudu, bez obzira što je u vrijeme donošenja drugostupanjske presude po čl. 382. st. 1. ZPP vrijednosni kriterij iznosio 200.000,00 kuna i što taj kriterij nije ispunjen.

Zbog iznijetog je presuda ispitana povodom podnesene revizije kao redovne revizije, po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U revizijskom stadiju postupka je sporna pravilna primjena odredaba materijalnog prava u odnosu na odbijanje prigovora promašene pasivne legitimacije.

Među strankama nije sporno da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-875/91-4 od 3. lipnja 1991. naloženo tuženiku O. d.d. S. P..J. B. B. plaćati tužitelju mjesečnu rentu u vidu izgubljene zarade 8.760,60 dinara sa zateznim kamatama. Ova presuda donesena je na temelju ranije presude toga suda poslovni broj P-1411/89 utvrđena odgovornost Z. S. P. B. B. kojom je utvrđena odgovornost navedenog tuženika za štetu i obveza tog tuženika i ubuduće plaćati tužitelju rentu.

U ovoj parnici su sudovi, odlučujući o prigovoru promašene pasivne legitimacije, ocijenili da tuženik S. o. d.d. S. ne odgovara za obveze po osnovi ugovora o osiguranju sklopljenih od strane O. d.d. S. P..J. B. B.. Također je ocijenjeno da ne postoji obveza tuženika iz ove parnice prema tužitelju, a po osnovi ranije presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-875/91-4 od 3. lipnja 1991. kojom je naloženo tuženiku O. d.d. S. P..J. B. B. plaćati tužitelju mjesečnu rentu u vidu izgubljene zarade. Ovakav zaključak su sudovi utemeljili na utvrđenju da je nad tuženikom provedena pretvorba pri čemu je osnovano novo trgovačko društvo O. S. d.d. S., ali da u sastav toga društva nije ušla poslovna jedinica B. B.. Ovakav zaključak su sudovi izveli na temelju utvrđenja da je Odlukom Vlade Republike Srpske od 18. lipnja 1992. osnovano S. o. d. R. u čiji su sastav ušli svi dijelovi osiguravajućih društava, između ostalih i poslovne jedinice O. S. d.d. S..

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvaćanjem prigovora promašene pasivne legitimacije odbili tužbeni zahtjev.

Osnovano se u reviziji ukazuje na to da je u odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj primao mjesečnu rentu u vidu izgubljene zarade od osiguravatelja S. O. d.d. S., Poslovna jedinica B. B. sve do ..., odnosno do rata u B. i H.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 875/91-4 od 3. lipnja 1991. naloženo tuženiku O. S. d.d. S., Poslovna jedinica B. B. plaćati tužitelju S. Z. na ime naknade štete mjesečnu rentu po osnovi izgubljene zarade,

- da je Odlukom Vlade Republike Srpske, Bosna i Hercegovina od 18. lipnja 1992 utvrđeno da je osnovano srpsko osiguravajuće društvo R. S. R. B. s privremenim sjedištem u P.. Društvo će obavljati poslove osiguranja i druge poslove na teritoriju Srpske Republike BiH i Savezne Republike Jugoslavije. Osnivačka skupština srpskog osiguravajućeg društva je na sjednici od 31. srpnja 1992. donijela odluku kojom je promijenila naziv osiguravajućeg društva R. u naziv J. sa sjedištem u S.. Iz Odluke Vlade Republike Srpske od 2. listopada 1992. o pripajanju srpskom osiguravajućem društvu dijelova osiguravajućih društva između ostalog i O. S. d.d. S., koji posluju na teritoriju Republike Srpske, pripajaju se srpskom osiguravajućem društvu J. d.d. S.. Odluka je objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske od 5. studenog 1992. broj 17/1992. (listovi 127-133 spisa).

Iz ovakvih utvrđenja pogrešno je prihvaćen prigovor promašene pasivne legitimacije.

Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list SFRJ" broj 17/90) zajednice osiguranja imovine i osoba, koje su bile osnovane prema prethodnom Zakonu o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list SFRJ" broj 24/76) bile su dužne uskladiti svoju organizaciju, poslovanje i samoupravne opće akte s odredbama toga novog Zakona do 31. prosinca 1990. Prema odredi čl. 124. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba na dan upisa u sudski registar organizacije za osiguranje sva prava i obveze iz ugovora o osiguranju imovine i osoba i reosiguranju te sva druga prava i obveze zajednice prelaze na organizaciju za osiguranje.

Budući je upravo tuženik (S. o. d.d. S.) nastao usklađivanjem Z. S., S. s odredbama toga Zakona, na tuženika su prešle i obveze iz ugovora o osiguranju koje je sklopila Z. S., S., neovisno od toga koja je poslovnica unutar zajednice sklopila ugovor. Treba reći da prema općoj odredbi čl. 187.a. st. 2. tada važećeg Zakona o poduzećima ("Službeni list SFRJ" broj 77/88, 40/89, 46/90. i 61/90) poduzeća nastala podjelom, spajanjem s drugim poduzećem ili pripajanjem drugom poduzeću solidarno odgovaraju za obveze poduzeća koja su prestala postojati, pa ni u smislu te odredbe tuženik ne bi mogao biti oslobođen obveze bez obzira što je možda od bivše Z. o. i. i o. S. nastalo još neko osiguravateljsko društvo, odnosno tuženik kao pravni slijednik odgovara za obveze Zajednice i pod pretpostavkom da postoji više pravnih slijednika. Riječ je o propisima koji su važili u bivšoj državi SFRJ i koji se u ovom slučaju primjenjuju, pa nije odlučno treba li primijeniti pravo Republike Bosne i Hercegovine ili pravo Republike Hrvatske. Tuženik i ne tvrdi da je Republika Bosna i Hercegovina donijela zakon koji bi se primjenjivao retroaktivno i kojim bi odgovornost osiguravajućih društava bila uređena suprotno odredbi čl. 124. Zakona o osnovama osiguranja imovine i osoba iz 1990..

Iz navedenog slijedi da je prihvaćanjem prigovora promašene pasivne legitimacije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Revizijski sud je ustanovio da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je valjalo rješenjem prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

O troškovima ovoga revizijskog postupka odluka će biti donesena u ponovljenom postupku zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

U Zagrebu, 16. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.