I Kž-510/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-510/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te mr. Zmajević Branka, Potrebica Ante, Vrbetić Vesne i Jelić Katice, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.S. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 15. svibnja 1995. K-107/95-11, u sjednici održanoj 8. studenog 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe vojnog tužitelja, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja i izriče:

protiv opt. K.S. (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja) na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

optužba se odbija

da bi, u vremenskom razdoblju od dana 25. rujna 1992. godine pa sve do polovine mjeseca ožujka 1995. godine u B., privremeno okupiranoj od strane tzv. JNA, i četničkih formacija sa ciljem odvajanja tog dijela iz sastava Republike Hrvatske i njegovog pripojenja tzv. velikoj Srbiji, prihvativši takav cilj i prethodno se odazvavši pozivu da pristupi u redove tzv. TO K. kao pripadnik navedene paravojne formacije, znajući da je ista organizirana radi pružanja, oružanog otpora legalnim tijelima vlasti Republike Hrvatske, u uspostavi suvereniteta, na cijelom području Republike Hrvatske, zaduživši puškomitraljez i odgovarajuće streljivo, obnašao naložene mu dužnosti dajući stražu kod repetitora na B. b., kod B. m., kod mjesta J., uz autoput kod D.B., kao i u mjestu P. u L.,

pa da je time počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I., žalba vojnog tužitelja postala je bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku, na temelju čl. 340. toč. 1. ZKP, oslobodio je optužbe opt. K.S. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude.

Protiv te presude podnio je žalbu vojni tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, prema čl. 360. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se u povodu žalbe vojnog tužitelja, po službenoj dužnosti preinači pobijana presuda suda prvog stupnja i izreče da se protiv opt. K.S. optužba odbija.

Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, prema čl. 366. ZKP, je li tom presudom počinjena neka od povreda krivičnog zakona koje sud drugog stupnja mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja utvrdio je da postoji povreda krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 3. ZKP, jer je optuženik obuhvaćen Zakonom o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže opisano u izreci pobijane presude.

Naime, prema čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske obustavlja se krivični postupak protiv počinitelja krivičnih djela u oružanim sukobima, ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima, odnosno ratom, počinjenih u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 10. svibnja 1995. godine.

Kako iz činjeničnog opisa djela proizlazi, da je opt. K.S. u vremenskom razdoblju od 25. rujna 1992. godine do polovine mjeseca ožujka 1995. godine, dakle do 10. svibnja 1995. godine, sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, optuženik je za takvo djelovanje, odnosno krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, obuhvaćen oprostom iz citiranog zakona, kao apsolutnom smetnjom za daljnje vođenje krivičnog postupka. Na ovu okolnost i sud drugog stupnja (čl. 366. ZKP) pazi po službenoj dužnosti, te sukladno tome donosi odgovarajuću odluku, u ovom slučaju presudu kojom se optužba odbija.

Uslijed toga, žalba vojnog tužitelja postala je bespredmetna.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP trebalo je donijeti presudu, kojom se optužba odbija, odnosno presuditi kao u izreci ove presude (čl. 377. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 8. studenog 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Šibl Neva v.r.