Supreme Court allows enforcement petition by creditor when debt partially extinguished by debt offset, correcting lower court's error on claim description.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the creditor's revision against the County Court's decision to dismiss the enforcement petition. The creditor argued that the debt was partially extinguished by debt offset, leaving a specific remaining balance, while the lower court rejected the petition because the enforcement request did not match the interest calculation period in the enforcement certificate. The court ruled that the creditor is entitled to request payment of the entire debt or a reduced portion, and must specify the exact unpaid amount and interest schedule in the enforcement request, thereby overturning the lower court's dismissal and remanding the case for a new decision.
Legislator headnote
AI generatedčl. 35. st. 1. i 3. OZ; čl. 172. OZ; čl. 395. st. 2. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a: When a creditor requests enforcement of a debt partially extinguished by offset, they must specify the remaining unpaid amount and interest schedule; failure to do so does not justify dismissal if the creditor is entitled to request partial payment, requiring remand for proper adjudication.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3225/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice izjavljene protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3465/11-3 od 22. travnja 2014., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-4420/10 od 19. siječnja 2011. te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 19. rujna 2017.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija ovrhovoditeljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3465/11-3 od 22. travnja 2014. u toč. I., III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-4420/10 od 19. siječnja 2011. određena je na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr- 20774/04 od 20. studenoga 2009. ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate 14.368,23 kn na ime glavnice s pripadajućom zateznom kamatom počev od 20. studenoga 2009. do isplate, iznos 7.371,01 kn na ime nepodmirene zatezne kamate od dospijeća do 19. studenoga 2009., te iznos 1.230,00 na ime troškova ovrhovoditeljice.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3465/11-3 od 22. travnja 2014. toč. I. izreke uvažena je žalba ovršenika, ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-4420/10 od 19. siječnja 2011., te je odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 26. listopada 2010. Ujedno je toč. II. izreke tog rješenja ukinuto prvostupanjsko rješenje broj Ovrpl-4420/10-7 od 16. veljače 2011. kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi Ovrpl-4430/10 od 19. studenoga 2011., te je toč. III. izreke naloženo ovrhovoditeljici isplatiti ovršeniku iznos 615,00 kn na ime troškova žalbenog postupka, dok je toč. IV. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu joj troškova sastava odgovora na žalbu.
Protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod toč. I., III. i IV. izreke ovrhovoditeljica je izjavila reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predloženo je preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, te potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.
Ovršenik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je osnovana.
Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.
U reviziji ovrhovoditeljica postavlja slijedeće pravno pitanje:
"1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 14.368,23 sa zateznim kamatama tekućim od 20.11.2009. do isplate te iznosa od kn 7.371,01 na ime nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 19.11.2009., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije istovjetno tražbini iz ovršne isprave i to u pogledu troškova parničnog postupka, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-20774/04 od 20.11.2009., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 14.368,23 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 4.172,77, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?"
iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-2124/2012, Gž-1963/2012, Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr- 3990/11, Gžovr-4470/11, te Županijskog suda u Bjelovaru broj Gžovr-2172/12, iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci) da ovrhovoditeljica u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imala pravo po ovršnoj ispravi.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se u toč. I. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvora prava koji se na to pitanje odnose.
Ispitujući dopuštenost revizije u skladu sa navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja predlagatelja na dopunu ili ispravak.
U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojom međusobnih potraživanja nje i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obveze isplate troškova parničnog postupka u iznosu 4.172,77 kn, te dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 19. studenoga 2009. u iznosu 4.065,15 kn), a da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 19. studenoga 2009. (dan prije prijeboja) u iznosu 7.371,01 kn i cjelokupno glavno potraživanje, sukladno čemu da je i naznačena tražbina čije prisilno ostvarenje se traži.
Drugostupanjski sud je pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da on ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obrazlažući pritom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onoga kako je ovrhovoditeljici dosuđeno ovršnom ispravom.
Ocjena je ovog suda da takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dio tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojom).
Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamatne troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditeljica je dužna u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane odredbom čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njenom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju uključujući i nepodmirenog potraživanja dijela zakonskih zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti njihov tijek.
Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je ovršnim prijedlogom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od ovog koji je naznačen u ovršnoj ispravi, pa stoga prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prihvaćenjem revizije pobijanu drugostupanjsku odluku trebalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 19. rujna 2017.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.