Rev-x-469/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 469/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. P.. zastupana po zakonskom zastupniku E. P. a ovaj po punomoćniku Z. I., odvjetniku u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala P., zastupan po punomoćniku M. R., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1918/09-2 od 25. listopada 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2304/08-6 od 18. ožujka 2009., dana 12. listopada 2012.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1918/09-2 od 25. listopada 2010. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-2304/08-6 od 18. ožujka 2009. kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži nalaganje tuženiku isplate iznosa 66.345,16 kn sa zateznom kamatom počevši od 18. siječnja 2000. pa do isplate kao i naknaditi mu parnične troškove. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 1.177,00 kn (st. I. izreke). U st. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), dakle izvanrednu reviziju. U reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te da je pogrešno materijalno pravo. Ujedno navodi da podnosi izvanrednu reviziju jer je u pitanju ocjena vrlo važnih pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i da o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, i da je Županijski sud u Puli u svojim presudama u dva pravno identična slučaja zauzeo različito pravno stajalište radi čega tužitelj trpi veliku materijalnu štetu a tuženik time stječe nepripadnu dobit. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom enje odnosno prihvati tuženi zahtjev kako je postavljen. Potražuje trošak sudu na ponovno suđ

revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Kod toga prema st. 3. istog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U reviziji tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg se podnosi revizija, već se navodi da se u ovom predmetu radi o primjeni uvjeta osiguranja automobilskog kaska. Kod tog tužitelj posebno ukazuje na različite odluke Županijskog suda u Puli broj Gž-2243/06 od 12. studenog 2007. i Gž-2558/10 od 10. siječnja 2011.

Kako tuženik nije naznačio pravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana to predmetna revizija ne ispunjava propisane pretpostavke da bi se o istoj moglo meritorno odlučivati.

Ovakvo općenito navedeno pravno pitanje nije dovoljno za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u tom smislu.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju, u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, je riječ – što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Nadalje, revizijski sud nije ovlašten kreirati pravna pitanja prema odredbi čl. 382. st.

2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ispitivati kriju li se takva pitanja u navodima tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanje koje moguće i ne bi odgovaralo shvaćanju revidenta.

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 12. listopada 2012.

Sutkinja:

Marina Paulić, v. r.