Rev-1104/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1104/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz P., i A. Z. iz P., protiv tužene Istarske županije, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Istarske županije u Puli, sada nadležno Državno odvjetništvo, radi naknade neisplaćenog dijela plaće i izmjene rješenja o plaći, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli od 15. studenog 1999. godine, poslovni broj Gž 1138/99, kojim su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Puli od 15. ožujka 1999. godine, poslovni broj P 460/99, u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati razliku plaće koja slijedi iz razlike koeficijenata počevši od plaće za mjesec veljaču 1994. godine pa završno za mjesec kolovoz 1998. godine i to prvotužitelju Z.Š. u ukupnom iznosu od 27.885,37 kn, a drugotužitelju A.Z. u ukupnom iznosu od 25.829,34 kn, kao i pripadajuću kamatu na dužni iznos koja teče od dana neisplaćenog dijela plaće do isplate iste, te da tužiteljima naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Tužitelji s u d u ž n i tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.080,00 kn, u roku od 15 dana.".

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Općinski sud u Puli o g l a š a v a s e s t v a r n o n e n a d l e ž n i m za odlučivanje o zahtjevu za izmjenu rješenja glede visine plaće tužitelja, te će se po pravomoćnosti ovog rješenja, u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, predmet ustupiti Upravnom sudu Republike Hrvatske."

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

Protiv te presude i rješenja reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda i rješenje ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZIDZPP) o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske odluke donesene nakon njegovog stupanja na snagu 6. studenog 1999. godine rješavat će se po odredbama tog Zakona.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda koja se pobija revizijom je donesena 15. studenog 1999. godine – dakle nakon 6. studenog 1999. godine, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje prema odredbama čl. 4. navedenog ZIDZPP kojima su izmijenjene odredbe čl. 382. ZPP.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. ZIDZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, a prema odredbi čl. 4. st. 2. istog zakona revizija u sporovima iz radnih odnosa je uvijek dopuštena samo ako se radi o sporu koji zaposlenik pokreće protiv odluke o prestanku radnog odnosa.

Također, treba reći da se u smislu odredbe čl. 37. ZPP kad više tužitelja jednom tužbom traže isplatu određenog novčanog iznosa (što je u ovom predmetu slučaj), vrijednost predmeta spora određuje za svakog tužitelja posebno. To znači da je za dopuštenost revizije za svakog od tužitelja mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude koji se odnosi na tog tužitelja.

U ovom predmetu pravomoćnom presudom odbijen je zahtjev prvotužitelja za isplatu neisplaćenog dijela plaće u iznosu od 27.855,37 kn i zahtjev drugotužiteljice za iznos od 25.829,34 kn. Prema tome, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn niti za jednog od tužitelja, pa u smislu izmijenjene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (naprijed citiranim odredbama čl. 4. ZIDZPP) revizija protiv presude nije dopuštena.

U odnosu na reviziju protiv rješenja treba reći da prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP revizija protiv rješenja iz st. 1. tog članka nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena protiv pravomoćne presude (čl. 382. st. 2. i 3. ZPP). Dakle, u ovom predmetu zbog nedopuštenosti revizije protiv presude nije dopuštena niti revizija protiv rješenja.

Iz tih razloga na temelju čl. 392. ZPP u vezi s čl. 389. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.