II Kžzp-40/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kžzp 40/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja I. Z. iz B., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. rujna 2010. broj Kzp-36/10, u sjednici održanoj dana 22. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja I. Z. iz B., kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. rujna 2010 broj Kzp-36/10.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. rujna 2010. broj Kzp-36/10 odbačen je kao nedopušten zahtjev predlagatelja I. Z. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, podnesen na temelju članka 27. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. – dalje u tekstu: ZS). Zahtjev se odnosi na predmet Županijskog suda u Varaždinu u predmetu Kir-517/09, u kojem je predlagatelj u svojstvu oštećenika kao tužitelja podnio prijedlog za provođenje istražnih radnji protiv osum. I. H. i osum. B. Š.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge sukladno odredbi članka 350. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08 – ispravak – dalje u tekstu: ZPP), dok iz sadržaja žalbe proizlazi da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da mu se dosudi naknada štete.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koje se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o

II Kžzp 40/10-3 načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1994. („Narodne novine“, broj 73/91), na koje temeljem odredbe članak 365. stavak 2. ZPP-a ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, protivno navodima žalbe, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja, da u konkretnoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke iz članka 27. stavak 1. ZS-a za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a time ne postoje niti uvjeti za određivanje primjerene naknade predlagatelju. Ovo stoga, jer je žalitelj zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Županijskog suda u Varaždinu broj Kir- 517/09 podnio nakon što je taj postupak pravomoćno okončan. Ovakav svoj zaključak sud prvog stupnja je i valjano obrazložio, a njegovo obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Naime, sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZS-a, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije u razumnom roku odlučio o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u odnosu na postupak koji je u tijeku pred nadležnim sudom u trenutku podnošenja zahtjeva jer samo tada pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Iz pobijanog rješenja, a i iz preslike spisa Županijskog suda u Varaždinu broj Kir- 517/09, proizlazi da je predlagatelj, 13. kolovoza 2009., tom sudu, u svojstvu oštećenika kao tužitelja, podnio prijedlog za provođenje istražnih radnji nakon čega je dopisom od 1. prosinca 2009. pozvan ispraviti svoj podnesak, uz pouku da će u protivnom podnesak biti odbačen. Dana 9. prosinca 2009. predlagatelj je dostavio kaznenu prijavu, nakon čega je istražni sudac rješenjem od 19. veljače 2010. broj Kir-517/09 prijedlog za provođenje istražnih radnji u cijelosti odbacio, budući da predlagatelj nije postupio po prethodnoj uputi suda, a ispravljeni podnesak u vidu kaznene prijave nije razumljiv, odnosno ponovno ne sadrži sve potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati. Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu 8. ožujka 2010., koja je 10. ožujka 2010. dostavljena na odluku vijeću Županijskog suda u Varaždinu, a koje ga je rješenjem od 10. ožujka 2010. odbilo kao neosnovanu. Navedeno je rješenje predlagatelj primio 17. ožujka 2010., a 25. ožujka 2010. dostavio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske žalbu protiv tog rješenja, koja je uz dopis od 26. ožujka 2010. proslijeđena Županijskom sudu u Varaždinu na nadležno odlučivanje. Ovu je žalbu istražni sudac Županijskog suda u Varaždinu rješenjem od 28. travnja 2010. odbacio kao nedopuštenu, a žalba predlagatelja protiv tog rješenja je rješenjem vijeća Županijskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 2010. odbijena kao neosnovana. To je rješenje predlagatelj primio 13. svibnja 2010. Slijedom navedenog, nije ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 27. stavak 1. ZS-a za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

U žalbi predlagatelj izražava nezadovoljstvo radom i odlučivanjem Županijskog suda u Varaždinu, radom Državnog odvjetništva i svih drugih (neimenovanih) institucija kojima se obratio radi otkrivanja mogućih kaznenih djela koja bi počinili osum. I. H. i osum. B. Š. No, ovakvi žalbeni navodi u konkretnoj situaciji nisu odlučni. Prema sadašnjem stanju spisa predmeta, sudski postupak u odnosu na koji je podnesen zahtjev pravomoćno je okončan, te

II Kžzp 40/10-3

takvo utvrđenje za sada ničim nije dovedeno u pitanje, zbog čega se predlagateljev zahtjev ukazuje nedopuštenim, dok postupci pred drugim tijelima nisu predmet zaštite prava na suđenje u razumnom roku iz članka 27. stavak 1. ZS. Osim toga, u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku ne ocjenjuje se zakonitost i pravilnost postupanja suda, već se, u situaciji kada postoje zakonski uvjeti za podnošenje takvog zahtjeva, ocjenjuje ekonomičnost i efikasnost njegovog postupanja. S obzirom na to, da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni niti zakonski uvjeti za podnošenje zahtjeva, nisu ispunjene niti pretpostavke za ocjenu efikasnosti i ekonomičnosti postupanja Županijskog suda u Varaždinu. Kako u konkretnom slučaju zahtjev predlagatelja nije dopušten, to nisu ispunjeni niti uvjeti za određivanje primjerene naknade koja pripada onom podnositelju u slučaju kada se utvrdi da je došlo po povrede prava na suđenje u razumnom roku, a što je u pobijanom rješenju sve detaljno obrazloženo pa se žalitelj, zbog suvišnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja.

Cijeneći sve navedene razloge, temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članak 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., trebalo je odbiti žalbu predlagatelja i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Ileana Vinja, v.r.