Gž R-1370/2016-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-1370/2016

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, mr. sc. Dražana Penjaka kao predsjednika vijeća, Verice Franić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. K. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. Z., odvjetniku u R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š., T. Z. J. i A. J. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2919/14-29 od 26. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2017.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2919/14-29 od 26. listopada 2016.,

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, utvrđeno je da Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 3. studenog 2014. nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja navedene Odluke, te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna s pripadajućim kamatama.

Protiv ove presude žalio se je tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP– „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine, potražujući trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i u okviru žalbenih navoda tuženika, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upire žalitelj. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, te zahtjev za vraćanje na rad.

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14,dalje ZR-a).

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. travnja 2011. radi obavljanja poslova radnog mjesta viši savjetnik za prodaju korporativnim klijentima u Odjelu za prodaju osiguranja velikim osiguranicima Službe za prodaju osiguranja;

- da je tuženik Odlukom od 3. studenog 2014. otkazao tužiteljici ugovor o radu i ponudio joj izmijenjeni ugovor;

- da je tužiteljica odbila ponudu za sklapanje novog ugovora, te podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, pa je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu sudu radi sudske zaštite prava, shodno odredbi članka 133. ZR-a;

- da je navedenoj Odluci o otkazu prethodila reorganizacija poslova kod tuženika;

- da je tuženik proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška te se na zakonit i pravilan način savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbi članka 127. i članka 150. ZR. Međutim, u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno ostaje je su li bile ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a, glede donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kao i je li tuženik prilikom donošenja odluke o tome koji će radnici biti proglašeni kolektivnim viškom poštivao zakonske kriterije iz članka 115. stavak 2. kao i dodatne kriterije koje je sam odredio.

Člankom 115. stavak 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Temeljem članka 135. stavka 3. ZR-a propisano je da u slučaju ako poslodavac otkazuje Ugovor o radu, a za valjanost otkaza se Zakonom o radu traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati opravdani razlog za otkaz.

Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

-da je donošenju pobijane odluke prethodio postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika te se u točki 2. istog obrazlažu razlozi nastanka kolektivnog viška radnika (vanjski čimbenici koji negativno utječu na financijski položaj tuženika poput nepovoljnih gospodarskih kretanja uzrokovanih aktualnom gospodarskom klimom što je rezultiralo padom potražnje za osiguranjem i padom prihoda od premija, nadalje se navode radna mjesta na kojima je iskazana višak, sadržan u prilogu broj 1. i prilogu broj 2. (točka 3.), kao i kriterije o kojima je vodio računa kod odabira kolektivnog viška radnika (točka 4);

- da je tužiteljica navedena u spomenutom prilogu broj 2. na 41. mjestu, a time da se je sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća očitovao i o namjeravanim odlukama na način da je suglasan s namjeravanim odlukama uključujući i tužiteljicu;

- da se u pobijanoj Odluci navodi kako je donesena iz gospodarskih i organizacijskih razloga, konkretno prestanak potrebe za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica radila, slijedom čega je novom reorganizacijom ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica radila;

- da Odjel tuženika u kojem je tužiteljica radila prije donošenja sporne odluke i dalje postoji i djeluje kod tuženika, u kojem odjelu je koncentriran najveći broj radnika tuženika jer su u taj odjel prešli radnici koji prije reorganizacije iz 2014. nisu radili u istom;

- da se poslovi koje je tužiteljica obavljala prije donošenja pobijane odluke na svom tadašnjem radnom mjestu, kod tuženika obavljaju i nadalje, dok se u obrazloženju pobijane odluke kao razlog otkazivanja navodi prestanak potrebe za obavljanjem poslova na kojima je tužiteljica radila;

Navedena utvrđenja svoj osnov imaju u sadržaju provedenih dokaza koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

Naime, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je stranački iskaz tužiteljice, kao i iskaze saslušanih svjedoka valjano ocijenio i analizirao u kontekstu utvrđenja do kojih je došao pregledom spisu priložene dokumentacije o čemu je u obrazloženju prvostupanjske presude naveo jasne i određene razloge.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud, zaključio kako tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radila tužiteljica, dok je, formalna reorganizacija kojom su poslovi tužiteljice preraspoređeni na drugačiji način bila ustrojena tako da je i nakon reorganizacije te poslove mogla obavljati tužiteljica (o čemu su iskazivali saslušani svjedoci Ž. P., I. C., V. M., B. R. R., S. M.).

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje žalbom tuženika koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda,no, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, a koji je u konkretnom slučaju proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pa suprotna izlaganja u žalbi su neutemeljena.

Glede preostalih žalbenih navoda odgovoriti je da tuženik uglavnom ponavlja navode iznijete tijekom postupka a koje je prvostupanjski sud valjano raspravio i otklonio. Naime, doista je autonomno pravo poslodavca izvršiti reorganizaciju rada radi ekonomski uspješnijeg poslovanja, tako da ukine određeno radno mjesta a poslove tog radnog mjesta rasporedi na druga radna mjesta,te s tim u vezi, i ostaviti na radu radnike koji imaju više godina radnog staža, ostvaruju bolje rezultate rada ili imaju bolje materijalne i socijalne uvjete od radnika kojemu poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije razmotriti i primijeniti, a u odluci o otkazu Ugovora o radu navesti koji su kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, a na što ga upućuje odredba članka 120. ZR-a, i što tuženik ovdje nije učinio.

Utoliko je, u konkretnom slučaju, pravilno prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene zaključio kako kod tuženika nije došlo do prestanka potrebe za obavljanje poslova na kojima je tužiteljica radila, pa da nije ispunjen razlog za otkazivanje tužiteljičina ugovora o radu a na koji se razlog tuženik u predmetnoj odluci poziva, što čini tu odluku nedopuštenom. Stoga je, pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uključujući i povratak na posao ( članak 124. stavak 1. ZR-a).

Odluka o trošku pravilna je i utemeljena na valjanoj primijeni odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom shodno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, i odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U izloženom, kako ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 30. studenog 2017.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.