Gr 1-537/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-537/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. i S. M., obje iz Z., zastupane po punomoćniku V. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P., d.o.o. Z., sada pravni sljednik P. d.o.o. iz S., , koga zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad te isplate plaće, rješavajući prijedlog tuženika o 06. lipnja 2002. godine u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-24/00 da se za postupanje u tom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prijedlog tuženika odbija se.

Obrazloženje

Telegramom od 06. lipnja 2002. godine tuženik je predložio, da se za postupanje u ovom parničnom predmetu – radnom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelja i isplate plaće, umjesto nadležnog Općinskog suda u Zagrebu odredi neki drugi stvarno nadležni sud.

Tuženik svoj prijedlog obrazlaže izražavanjem sumnje u pristranost suca koji postupa u ovom predmetu, a koji je odbio izvesti određene dokaze predložene po tuženiku nakon čega je predsjednik tog suda odbio zahtjev za izuzeće navedenog suca, koji je tuženik podnio iz navedenih razloga, pa predlagatelj smatra da je na taj način i predsjednik suda složio se s takvim postupanjem predmetnog suca, što kod tuženika opravdano izaziva sumnju ne samo u pristranost suca koji postupa u predmetu nego i predsjednika navedenog suda.

Prijedlog tuženika nije osnovan.

Po čl. 68. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud koji vodi postupak.

Točno je, da stranka ne može izjavljivati posebnu žalbu protiv odluke suda kojim dopušta izvođenje pojedinog dokaza ili odbija prijedlog stranke za izvođenje dokaza, jer se radi o odluci o upravljanju postupkom, ali sud je dužan u odluci o glavnoj stvari obrazložiti zbog čega je odbio izvesti pojedine predložene dokaze, a stranka može žalbom protiv odluke o glavnoj stvari napadati tu odluku ako smatra da je odbijanjem izvođenja predloženih dokaza došlo do povrede njezinih prava.

Iz svega izloženog, ovaj Vrhovni sud smatra, da svakoj stranci u postupku stoje na raspolaganju zakonom predviđena pravna sredstva protiv eventualnih pogrešnih odluka suda glede (ne)izvođenja predloženih dokaza kojima može uspješno štititi svoja prava i interese u dotičnom sudskom postupku.

Kad bi se zauzelo stajalište, da odbijanje određenog dokaznog prijedloga stranke, a uz izražavanje zbog toga sumnje te stranke u pristranost suca, odnosno suda predstavlja važan razlog za delegaciju tog suda u smislu čl. 68. ZPP odluka o delegaciji koja bi bila prihvaćena po prijedlogu stranke pozivom na navedeni razlog upućivala bi na nedozvoljeni utjecaj suda koji odlučuje o delegaciji na postupak koji se vodi pred nadležnim sudom, odnosno predstavljala bi neovlašteno oduzimanje ovlasti koje ima sud u postupku koji se pred njim provodi, a pozivom na čl. 220. st. 2. ZPP.

Stoga razlozi koje navodi predlagatelj nisu važni razlozi u smislu čl. 68. ZPP koji bi opravdavali određivanje drugog. Stvarno nadležnog suda da postupa u ovoj pravnoj stvari pa je stoga valjalo prijedlog tuženika odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 27. lipnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.