I Kž-598/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 598/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora, Melite Božičević-Grbić, Ranka Marijana i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. M., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 22. ožujka 2006. godine, broj K-39/05-47, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, u sjednici održanoj dana 3. listopada 2007. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomična žalba opt. T. M., prvostupanjska presuda preinačuje se u odluci o kazni, te se opt. T. M. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. u vezi st. 1. i u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a, zbog kojega je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 188. st. 4. KZ-a, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d. KZ-a osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju kaznu zatvora se optuženiku po čl. 63. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 28. svibnja 2005. godine do 15. lipnja 2005. godine.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba opt. T. M. kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež, kao prvostupanjski sud je presudom od 22. ožujka 2006. godine, broj K-39/05-47 opt. T. M. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. u vezi st. 1. i u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a, te ga po čl. 188. st. 4.

l. 63. KZ-a uračunao

KZ-a osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je po č vrijeme provedeno u pritvoru od 28. svibnja 2005. godine do 15. lipnja 2005. godine, a po čl. 76. KZ-a prema optuženiku izrekao je sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja će se provoditi za vrijeme izvršenja kazne zatvora, a može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, a u svakom slučaju ne može trajati dulje od tri godine. Po čl. 122. st. 4. ZKP optuženika je u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenoga postupka.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženik po branitelju S. D., odvjetniku iz O., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenoga postupka, zbog pogrešno

I Kž 598/06-3

utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlažući da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili pak preinači u pravnoj oznaci djela po čl. 193. KZ-a, odnosno u odluci o kazni izricanjem blaže kazne.

Prvostupanjski sud je primjerak žalbe dostavio Državnom odvjetništvu na odgovor, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskoga suda odgovor na žalbu nije zaprimljen.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je spise ovome sudu vratilo uz podnesak od 11. kolovoza 2006. godine broj KŽ-DO-1413/06, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda da se potvrdi, pri čemu je ustrajao i na sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Žalba opt. T. M. osnovana je samo djelomično i to zbog odluke o kazni, dok u preostalom dijelu nije osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu iz osnova iz kojih je žalbom pobijana, a uz to je ispitao i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu nije našao da bi postojale takove povrede odredaba kaznenoga postupka ili povrede kaznenog zakona koje se ispituju po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske pisane presude glede utvrđenog činjeničnog stanja i glede primjene odredaba kaznenoga zakonodavstva na optuženika i njegovo djelo. Međutim, ne prihvaća obrazloženje toga suda koje je iznijeto glede odmjere kazne.

Drugostupanjski sud po čl. 391. ZKP daje sljedeću ocjenu žalbenih navoda:

Glede bitnih povreda odredaba kaznenoga postupka

Žalitelj neosnovano ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da je ona ostvarena time što prvostupanjski sud u razlozima obrazloženja nije iznio onaj dio iskaza oštećenice da optuženikov ud nije bio ukrućen i da nije ušao u njenu vaginu. Ovakav prigovor neosnovan je zbog toga što je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela silovanja u pokušaju, jer je utvrđeno da je optuženik nakon u izreci opisanih radnji primjene sile prema oštećenici s ciljem da protiv njene volje obavi spolni odnos, svojim spolnim organom pokušao prodrijeti u njezin spolni organ i obaviti potpuni spolni odnos, u čemu nije uspio zbog njezinog otpora i izmicanja. Suprotno od sadržaja zapisnika o ispitivanju oštećenice i bez osnova žalitelj ističe da je ona iskazivala da optuženikov organ te zgode nije bio ukrućen, jer u njezinom iskazu pred istražnim sucem (list 46-50) prema zapisniku stoji navod da je optuženik „stavio svoj spolni organ u moj“, koji iskaz oštećenica nije mijenjala niti na glavnoj raspravi (list 97-101), a prvostupanjski sud je obrazložio da se zbog navoda optužnice nije mogao upuštati u utvrđivanje iskaza oštećenice i drugih svjedoka po čuvenju u tom dijelu koji se odnosi na prodiranje optuženikovog spolnog organa u spolni organ oštećenice.

I Kž 598/06-3

Neosnovano također žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud s nejednakom pažnjom provodio i analizirao dokaze koji idu u prilog optužbi od onih koji bi bili u korist optuženika, čime da bi počinio bitnu povredu odredaba kaznenoga postupka iz čl. 367. st. 3. u vezi čl. 8. ZKP. Takav prigovor je proizvoljan, jer iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud s potpuno jednakom pažnjom izvodio i ocjenjivao dokaze, te svoje zaključke o postojanju dokazno važnih, a time i odlučnih činjenica sve potpuno sukladno odredbi čl. 351. st. 2. ZKP. Izvedeni su svi dokazi koje je obrana predlagala, optuženiku i branitelju dopušteno je postavljanje pitanja i stavljanje primjedbi na iskaze svjedoka i vještaka, a niti u kontroli ocjene vjerodostojnosti provedenih dokaza, drugostupanjski sud nije uočio nepravilnosti.

Glede povrede kaznenog zakona.

Neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud neosnovano otklonio primijeniti odredbu čl. 33. st. 3. ZKP o neprikladnom pokušaju, obzirom da pri tome polazi od proizvoljne tvrdnje da optuženikov ud nije bio ukrućen, a i zbog toga, kao što je već prvostupanjski sud obrazložio, pokušaj kaznenoga djela silovanja postoji i u slučajevima ako do obljube nije došlo zbog izostanka erekcije počinitelja, obzirom da je radnja tog nepravo složenog kaznenog djela, koje se sastoji od uporabe sile odnosno prijetnje i obljube ili s njom izjednačene spolne radnje, započeta već uporabom sile, odnosno prijetnje, što je dovoljno za pokušaj u smislu čl. 33. st. 1. KZ-a. Nepodobni pokušaj postojao bi samo u slučajevima kada u datim okolnostima niti počinitelj, a niti itko drugi ne bi mogao počiniti namjeravano djelo, a za predmetno djelo to se ne može prihvatiti.

Iako žalitelj ne pobija izrijekom prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona, iz žalbenih navoda proizlazi da ističe i povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP, smatrajući da je svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 193. KZ-a, jer da iz iskaza oštećenice proizlazi da optuženikov ud nije bio ukrućen te zgode, a iz njegove obrane da proizlazi da je pokušao s oštećenicom imati seksualni odnos, ali zbog prevelikog utjecaja alkohola da to nije mogao ostvariti, nego da ju je samo milovao i ljubio, a i to bez prisile, pa da zbog neukrućenog njegovog uda otpor oštećenice nije bio ni potreban. Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u svemu prema optuženiku i na njegovo djelo primijenio odredbu čl. 188. st. 4. u svezi st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a. Žalbeni navodi pokazuju da optuženik prvostupanjsku presudu i ovdje pobija zbog pogrešno utvrđenog

. 3. u vezi čl. 369. st. 1. i 2. ZKP, jer primjeni odredaba činjeničnog stanja u smislu čl. 366. toč

kaznenoga zakonodavstva prigovara na posredan način, jer da su one primijenjene na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da nije dokazana namjera optuženika da bi s oštećenicom primjenom sile ostvario spolni odnos.

Suprotno žalitelju, žalbenim navodima, a niti sadržajem isprava odnosno zapisnika o izvedenim dokazima u smislu čl. 369. st. 2. ZKP činjenično stanje u pobijanoj presudi nije dovedeno u ozbiljniju sumnju niti glede pravilnosti, a niti glede stupnja pouzdanosti. Naime,

I Kž 598/06-3

već iz obrane optuženika proizlazi da je on s oštećenicom imao namjeru obaviti spolni odnos, ali da to nije uspio zbog prevelikog utjecaja alkohola pod kojim se nalazio, pa da ju je samo milovao i ljubio, a sve sukladno njezinoj volji, jer mu je prethodno, dok je imala spolni odnos B. T., rekla da je on slijedeći. Suprotno obrani optuženika, na temelju okolnosnog i uvjerljivog iskaza oštećenice, koji je potvrđen i iskaz svjedoka po čuvenju B. T., prvostupanjski sud je s pravom obranu optuženika otklonio, vjerujući oštećenici i navedenom svjedoku da je optuženik spolni odnos s oštećenicom pokušao ostvariti uz primjenu sile i to radnjama koje su pobliže navedene u izreci pobijane presude. Kao što je već prethodno iznijeto, žalitelj proizvoljno tvrdi da je oštećenica iskazivala da optuženikov ud nije bio ukrućen, pa da niti njezin otpor nije bio potreban. Ovakovim žalbenim navodima doista nije u sumnju dovedeno utvrđenje optuženikove namjere da s oštećenicom uz primjenu sile i protiv njene volje ostvari spolni odnos.

Glede odluke o kaznenopravnoj sankciji

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, ne obrazlažući zbog čega smatra da je izrečena kazna prestroga.

Drugostupanjski sud prihvaća žalbu optuženika zbog odluke o kazni, nalazeći da prvostupanjski sud u obzir nije uzeo sve olakotne okolnosti, koje po čl. 56. KZ-a utječu na izbor vrste i odmjeru kazne počinitelju kaznenoga djela, jer je pri izricanju kazne kao olakotno uzeo u obzir samo optuženikovu neosuđivanost i svojstvo roditelja jednog mldb. djeteta, a propustio je uzeti u obzir i olakotnu okolnost smanjene ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja djela, bez obzira što smanjenje ubrojivosti nije bilo u značajnijoj mjeri. Sve ove navedene olakotne okolnosti, kraj jedine otegotne okolnosti da je optuženik ranije bio prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz čl. 18. st. 3. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, čine opravdanim očekivanje da će svrha kažnjavanja, kako je ona propisana u čl. 50. u vezi st. 6. KZ-a, biti ostvarena i kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, dakle uz primjenu odredbi kaznenoga zakonodavstva o ublažavanju kazne, obzirom da ove olakotne okolnosti predstavljaju po čl. 57. st. 1. KZ-a posebno izražene olakotne okolnosti, a osim toga, obzirom da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, već po čl. 33. st. 2. KZ-a optuženika se može blaže kazniti.

Drugostupanjski sud ispitao je i odluku o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti, te je našao da je prvostupanjski sud, nakon lišenja psihijatrijskoga vještaka, opravdano primijenio tu mjeru i utemeljio je na odredbi čl. 76. KZ-a.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je po čl. 390. st. 1. ZKP kao u toč. I. izreke drugostupanjske presude, a po čl. 387. ZKP kao u toč. II. izreke te presude.

U Zagrebu, 3. listopada 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.