Rev-191/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 191/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan Maoduš, Stanka Jesenković, Stanislava Plazonić i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Š. N., iz R. zastupanog po Z. I., odvjetniku iz S. B., protiv tuženih SIZ Stanovanja i komunalne djelatnosti Općine S. B. i ZOIO C. Z., Poslovna jedinica S. P., zastupanih po V. I., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 12. srpnja 1989. br. Gž- 782/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav.Brodu od 21. ožujka 1989. br. P-683/88, u sjednici održanoj dana 31. svibnja 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je prvotuženoj

Samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine S. B. da naknadi tužitelju štetu u iznosu od 16.513.500 dinara prijašnjih (1.651,35 dinara konvertibilnih) sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 877.000 dinara prijašnjih (87,70 dinara konvertibilnih) sa zateznim kamatama. Tužitelj je u cijelosti odbijen sa zahtjevom prema drugotuženoj Zajednici osiguranja C. Z.

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovane žalbe tužitelja i prvotužene i presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavila je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident nalazi u tome što je prvostepeni sud odlučio o predmetu spora a da prethodno nije "odlučio da li će prihvatiti prijedlog prvotužene za izvodjenje dokaza saslušanjem svjedoka i uvidjajem na licu mjesta", te kada prvostepeni sud nije dao razloge zbog kojih predložene dokaze nije proveo. Smatra da je povrijedjeno načelo neposrednosti kada nalaz i mišljenje prometnog vještaka te službene bilješke Š. M. pred strankama nije pročitao, te nalazi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je službenu bilješku milicionera Š. M. ocijenio kao dokaz s obzirom da nema bitne elemente službene isprave. Takodjer prigovara da u … ulici nije bio postavljen prometni znak ulice sa pravom prvenstva, dok je iz pravca … ulice postojao znak ulaska na cestu s pravom prvenstva. Predloženo je da se revizija prihvati a nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovan je prigovor revizije o bitnim povredama odredaba parničnog postupka. Povrede jednog od osnovnih načela parničnog postupka samo za sebe ne predstavlja i bitnu povredu odredaba parničnog postupka već odstupanje od kojeg načela, a u konkretnom slučaju ukazuje se na načelo neposrednosti (čl. 4. ZPP), može predstavljati povredu odredaba parničnog postupka ako je to utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Načelo neposrednosti predstavlja pravilo o načinu izvodjenja dokaza i poštivanje tog načela zahtijeva od suca da neposredno zapaža prirodu i sadržaj dokaznih sredstava, dakle, zahtjev načela neposrednosti odnosi se na to da izmedju suda i izvora informacije ne bude posrednika. To što odredjeni dokazni materijal, nalaz i mišljenje vještaka, te službena bilješka u koji je procesni materijal sud izvršio uvid, nije i pročitan pred strankama nije po svom karakteru povreda načela neposrednosti kako to tvrdi revizija. Svakako, okolnosti što sud nije pročitao na raspravi nalaz i mišljenje vještaka te što nije pročitao službenu bilješku nije utjecalo na pravilnost i zakonitost donesene odluke kraj okolnosti da je strankama pružena mogućnost da raspravljaju pred sudom, a u reviziji se niti ne tvrdi da bi nezakonitim postupanjem prvotuženoj bila uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom (čl. 354.st. 2. toč. 7. ZPP). Službenoj bilješci koju je sastavio milicioner koji je obavio uvidjaj na licu mjesta ne može se oduzeti karakter dokaza koji je sud kao dokazno sredstvo ocijenio. Odlučnu činjenicu - da u kritično vrijeme nije bio u … ulici postavljen znak izričite naredbe - ukrštenja sa putem sa pravom prvenstva već je zatečen samo nosivi stup, sud je utvrdio i na temelju iskaza tužitelja saslušanog kao stranke kojim je poklonio vjeru. Kraj navedenog procesnog stanja stvari - da je sud ocjenom dokaznog materijala utvrdio odlučnu činjenicu, prigovor revizije da je znak u kritično vrijeme bio postavljen ima karakter pobijanja pravilnosti utvrdjenog činjeničnog stanja, a takav se prigovor u reviziji ne može s uspjehom isticati (čl. 385. st. 3. ZPP). Takodjer i odbijanje suda da provede neki od predloženih dokaza ne predstavlja povredu procesnih odredaba (jer je upravo dispozicija suda da odluči koje će dokaze izvesti - čl. 220. ZPP), već ona može eventualno imati za posljedicu nepotpuno utvrdjeno činjenično stanje zbog kojeg se revizija ne može, kako je rečeno, izjaviti. Dakle valja zaključiti da prigovor o počinjenim bitnim povredama J$8redaba parničnog postupka nije osnovan.

Na temelju utvrdjenja sudova da u kritično vrijeme u … ulici po kojoj se kretao J. Š. nije bio uredno postavljen saobraćajni znak izričite naredbe - ukrštanje sa putem s pravom prvenstva, koji bi tog vozača upozorio na nailazak na cestu s pravom prvenstva po kojoj se kretao tužitelj, to i ovaj sud cijeni da je neposredni i relevantan uzrok konkretne prometne nezgode u kojoj je došlo u raskrsnici do sudara dva vozila upravo propust prvotužene da križanje uredno obilježi propisanim znakovima i na taj način osigura siguran promet i stoga je prvotužena odgovorna za štetu (čl. 8. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama) koju tužitelj trpi, a koja se sastoji u nenovčanoj materijalnoj šteti u iznosu od 16.513.500 dinara prijašnjih (1.651,35 din konvertibilnih) u kom pogledu u reviziji posebnih prigovora niti nema. Ne može se naime krivnja imputirati vozaču J. Š. koji nije bio upozoren da ulazi na cestu s pravom prvenstva pa je nailaskom na raskršće produžio vožnju.

Proizlazi dakle da revizija nije osnovana zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 31. svibnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.