Rev-1992/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz Z., protiv tuženika P. A. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1998. godine broj Gž- 6166/97-2 kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Klanjcu od 10. rujna 1997. godine broj P-170/96, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1992/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 217. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tužba povučena.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1992/1999-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz Z., protiv tuženika P. A. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1998. godine broj Gž- 6166/97-2 kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Klanjcu od 10. rujna 1997. godine broj P-170/96, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2001. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem riješeno je da se tužba smatra povučenom, a da tuženik može u roku od 15 dana staviti zahtjev za naknadu parničnih troškova.
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju pod nazivom žalba izjavila je tužiteljica bez navođenja revizijskih razloga, a iz sadržaja revizije proizlazi da je izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu ili da ovaj sud donese konačno rješenje o obvezi tuženika da joj plati štetu i naknadi troškove tužbe s kamatama.
Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Stranke nisu pristupile ročištu za glavnu raspravu 17. travnja 1997. godine iako su na ročište bile uredno pozvane, pa je prvostupanjski sud donio rješenje od 17. travnja 1997. godine broj P-170/86-44 u kojem je utvrđeno da je 17. travnja 1997. godine nastupilo mirovanje postupka, te je navedeno da za vrijeme mirovanja postupka ne mogu se poduzimati nikakve radnje u postupku, a rokovi određeni zakonom ne prestaju teći, da stranke mogu staviti prijedlog za nastavak postupka nakon što protekne tri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka, a ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka smatra se da je tužba povučena.
Stranke nisu u roku od četiri mjeseca od nastupanja mirovanja postupka predložile nastavljanje
postupka, pa je prvostupanjski sud rješenjem od 10. rujna 1997. godine broj P-170/86-48 riješio da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom.
Prema odredbi čl. 217. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka, ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tužba povučena.
Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe riješili da se tužba u ovom sporu smatra povučenom.
Revizijski navod tužiteljice da je podneskom od 15. travnja 1997. godine opravdala izostanak s ročišta zbog bolesti i starosti nije odlučan, jer tužiteljica nije zahtijevala odlaganje ročišta za glavnu raspravu određenog za 17. travnja 1997. godine, niti je izjavila žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 17. travnja 1997. godine broj P-170/86-44 kojom je utvrđeno mirovanje postupka i naveden rok za stavljanje zahtjeva za nastavljanje postupka kao i posljedica nestavljanja zahtjeva za nastavljanje postupka.
S obzirom da je odlučeno da se tužba smatra povučenom, pravilno je nižestupanjskim rješenjima data mogućnost tuženiku da u roku od 15 dana stavi zahtjev za naknadu parničnih troškova (čl. 164. st. 7. ZPP).
Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).
U Zagrebu, 18. travnja 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.