II Kž-400/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 400/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 3. Kaznenog zakona odlučujući o žalbama okrivljenog D. O. i okrivljenog A. O. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 12. rujna 2013., broj Kov- 20/2013, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 27. rujna 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. O. i okrivljenog A. O. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. O. i okrivljenog A. O. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11) protiv oba okrivljenika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni D. O., putem braniteljice Đ. L., odvjetnice iz ZOU Đ. L. i I. S. Š. iz O., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se istražni zatvor ukine, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati

II Kž 400/13-4 prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te okrivljeni A. O. po branitelju H. R., odvjetniku iz odvjetničkog društva R. i O. iz K., s prijedlogom da mu se istražni zatvor ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima obojice okrivljenika, pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osobito o osnovanoj sumnji kao osnovnom zakonskom uvjetu za primjenu mjere istražnog zatvora. Osim opće pretpostavke, prvostupanjski sud je valjanim i dostatnim razlozima obrazložio i sve osobite okolnosti koje upućuju na reiteracijsku opasnost na strani okrivljenika te na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora kao za sada jedine prikladne za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Stoga se i žalbeni navodi okrivljenog O. istaknuti u tom pravcu ukazuju neosnovanima.

Nisu u pravu žalitelji ni kada osporavaju postojanje osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Naime, osnovana sumnja, a kako je to ispravno utvrdio i prvostupanjski sud, proizlazi prvenstveno iz iskaza svjedoka S. O. (brata okrivljenog A. O.), kao i materijalne dokumentacije u spisu. Pravilnost tog utvrđenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima kojima se analiziraju i ocjenjuju pojedini dokazi, tim više što vijeće koje odlučuje o istražnom zatvoru nije ovlašteno ocjenjivati dokaznu snagu pojedinih dokaza te pravilnost činjeničnih utvrđenja budući da navedena ovlaštenja pripadaju isključivo raspravnom vijeću.

Nadalje, odlučujući o primjeni ove najstrože mjere protiv okrivljenika, ispravno je prvostupanjski sud cijenio da je okrivljeni D. O. nepravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo razbojništva, a da u odnosu na okrivljenog A. O. postoje osnove sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe. Ove okolnosti u svezi s inkriminiranim načinom počinjenja predmetnog kaznenog djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje ukazuju na osnovanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Slijedom navedenog, a imajući na umu i imovinske prilike okrivljenika, koji prema vlastitim navodima nisu zaposleni, time da okrivljeni D. O. ne prima ni naknadu sa zavoda za zapošljavanje, dok okrivljeni A. O. prima socijalnu pomoć, osnovanim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora u odnosu na oba okrivljenika za sada ne može ostvariti zakonom predviđenim blažim mjerama. Navedeno tim više što iz svih istaknutih okolnosti proizlazi osnovana sumnja da je protupravno postupanje okrivljenika motivirano pribavljanjem materijalnih sredstava za život. Budući da je prvostupanjski sud

če da je u odnosu na

pravilno cijenio sve navedene okolnosti, okrivljeni A. O. neosnovano isti njega povrijeđena presumpcija nevinosti.

Kako žalbama okrivljenog D. O. i okrivljenog A. O. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. rujna 2013.

II Kž 400/13-4

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.