Legislator Case Law & Legislation
Psz-18/1992-3 AI generated

Psz-18/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Psz-18/1992-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga W.B. iz B., zast. po K.I., odvjetniku iz Č., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 27.XII 1991. br. J-679/91, radi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993.,

Legislator headnote

AI generated

Psz-18/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenog protiv rješenja Suca za prekršaje općine Čakovec od 21. XI. 1991. br. V-3182/91, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-18/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga W.B. iz B., zast. po K.I., odvjetniku iz Č., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 27.XII 1991. br. J-679/91, radi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenog protiv rješenja Suca za prekršaje općine Čakovec od 21. XI. 1991. br. V-3182/91, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer nije počinio djelo opisano u izreci prvostepenog rješenja. Navodi nadalje da u postupku nisu saslušani po njemu predloženi svjedoci, a da je učinjena bitna povreda postupka zbog toga što je u postupku saslušana svjedokinja M.T. -L., koja je Španjolka i ne razumije hrvatski. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenoga u cijelosti u provedenom postupku dokazano saslušanjem kažnjenoga i svjedoka M.T.L., S.M. i W.V. - oštećenog. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjeni počinio djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenoga iznesen u zahtjevu za sudsku zaštitu da nije počinio predmetno djelo, budući da protivno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Neosnovan je nadalje i njegov prigovor da u postupku nisu saslušani po njemu predloženi svjedoci, budući da je pregledom spisa ovaj sud utvrdio da kažnjeni u prvostepenom postupku nije predlagao izvođenje nikakvih novih dokaza. Ni navod kažnjenoga da je u postupku učinjena povreda postupka zbog toga što se prvostepeno rješenje temelji i na iskazu svjedokinje M.T.L., budući da je ova svjedokinja saslušana kod suca za prekršaje izričito iskazala da razumije hrvatski jezik i da joj tumač nije potreban. Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja djelo kažnjenog pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedneom postupku nije učinjena nikakva druga povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 5. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. K.I., odvjetnik, Č.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).