Legislator Case Law & Legislation
Revr-467/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of employment contract with Ministry of Defense.

Case Number Revr-467/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against lower court rulings that rejected his claim for unpaid wages and damages. The plaintiff alleged he worked as a military employee but failed to prove a formal employment contract or admission act with the Ministry of Defense. The court held that military identification cards do not establish an employment relationship and correctly applied the law by finding no contractual basis for the claims.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 392. a. st. 1. ZPP; Čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP: An appeal is unfounded when the lower courts correctly determined that no employment contract exists between a private individual and the state, as military status alone does not create a labor relationship.

Keywords

AI generated
military employment status labor contract absence civil service liability appeal dismissal state compensation claim

Cited Legislation

AI generated
Čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku
Čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske
Odredbom čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.
Čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 467/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz B., B. i H., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2212/08-2 od 10. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-308/03 od 16. rujna 2008., u sjednici održanoj 10. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da je 01. svibnja 1996. tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženice – Ministarstva obrane, u svojstvu djelatne vojne osobe – VSS, na radnom mjestu nadzornika miniranja i da radni odnos nije raskinut, zatim da se tužitelju naknadi šteta u iznosu 50.000,00 kn kao i isplati naknada netto plaća za razdoblje od 01. siječnja 2000. do 31. prosinca 2000. u iznosu 100.800,00 kn sa zateznim kamatama, a nadalje da mu se isplaćuju i buduće plaće danom njihovog dospijeća uz naknadu troškova postupka.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 18.755,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu glede zasnivanja radnog odnosa tužitelja s tuženicom kao djelatne vojne osobe pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

Revizijski navod da prvostupanjski sud nije donio obrazložena rješenja iz kojih razloga odbija provesti dokaze spomenute u reviziji te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbi čl. 300. st. 1. i 2. ZPP također nije osnovan.

Naime, revizija se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene u postupku pred prvostupanjskim sudom pa ovaj sud nije cijenio revizijske navode koji ukazuju na spomenutu povredu odredaba parničnog postupka.

Tužitelj smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP budući prvostupanjski sud nije cijenio čitav niz dokaza koji se nalaze u spisu, a koje posebno nabraja u reviziji te da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Iako nisu izvedeni svi dokazi koje je tužitelj predložio, on nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

U konkretnom slučaju da su spomenuti dokazi i ocijenjeni ne bi došlo do povoljnije odluke za tužitelja. U nekim od tih dokaza se navodi da je 66. pukovnija bila u sastavu Hrvatske vojske, što međutim nije od odlučnog značaja za rješenje predmetnog spora, jer pripadnost tužitelja 66. pukovniji ne znači da je on samim time zasnovao radni odnos s tuženicom. Isto tako, mišljenja nekih svjedoka čiji iskazi nisu cijenjeni o tome da su pripadnici 66. pukovnije bili u radnom odnosu kod tuženice – Ministarstva obrane Republike Hrvatske nije odlučno, jer niti oni ne tvrde da bi tuženica donijela akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu ili da bi tužitelj sklopio s tuženicom ugovor o djelatnoj vojnoj službi, koje isprave bi bile valjani dokaz da je između stranaka nastao radnopravni odnos. Zbog toga činjenica da sudovi nisu ocijenili sve dokaze čije izvođenje je tužitelj predložio ne ukazuje da bi tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

Zbog gore navedenih razloga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 220. ZPP, jer činjenica da drugostupanjski sud nije ocijenio sve dokaze čije izvođenje je tužitelj predložio, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Nižestupanjske presude su jasne, razumljive i mogu se ispitati, jer su u njima navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Neosnovano se revident poziva na Ustavni zakon o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu te Zakon o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda ("Narodne novine", broj 5/01) jer se tim Zakonom uređuju kazneno- materijalna i kazneno-procesna pitanja oko ratnih zločina i uređuje odgovornost nadležnih zapovjednika za njima podređene osobe u postrojbama koje nisu u formalnoj strukturi neke vojske. Spomenute zakonske odredbe ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva jer iz njih ne proizlazi da bi činjenica što je tužitelj pripadao 66. pukovniji značila da je on samim time zasnovao radni odnos s tuženicom te da mu pripada naknada plaće po toj osnovi kao i naknada štete.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u iznosu 50.000,00 kn, isplati naknadu plaće za razdoblje od 01. siječnja 2000. do 31. prosinca 2000. te da mu isplati buduće mjesečne plaće, a sve uz deklaratorni prejudicijelni zahtjev na utvrđenje postojanja radnog odnosa, a u revizijskom stadiju postupka je sporno je li tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženice kao djelatna vojna osoba te slijedom toga je li mu tužena dužna isplatiti plaću i naknaditi štetu po toj osnovi.

Tužitelj naime tvrdi da je bio djelatnik 66. pukovnije što dokazuje vojnom iskaznicom te štednom knjižicom H. b. d.d. putem koje tvrdi da je od tuženice primao plaću od 01. siječnja 2000.

Tijekom postupka koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tuženica izdala tužitelju vojnu iskaznicu u kojoj je navedeno da je tužitelj djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

- da je tužitelj u razdoblju od 1998. bio angažiran za rad od strane društva M. d.o.o. B. i H., koje je s društvom A. d.o.o. kao naručiteljem sklopilo ugovor o izvođenju radova na izgradnji cesta u Republici Hrvatskoj te mu je ta tvrtka isplaćivala plaću,

- da stranke nisu sklopile ugovor o radu, niti postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu Republike Hrvatske, a tužitelj tijekom obavljanja poslova i radova u 66. pukovniji nije bio zdravstveno i mirovinski osiguran niti je dobivao isplate od tuženice već su mu putem H. b. d.d. isplaćivani iznosi od raznih pravnih osoba, a niti jedna isplata tužitelju nije bila izvršena kao pripadniku 66. pukovnije od strane Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

- da se 66. pukovnija nije nalazila u sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, a u razdoblju od svibnja 1996. do 2000. izvodila je zemljane radove na autocestama, magistralnim i lokalnim cestama u Republici Hrvatskoj temeljem ugovora o izvođenju radova na području Republike Hrvatske od 15. siječnja 1997. koji su tog dana sklopili RH A. d.o.o. kao naručitelj i društvo M. d.o.o. iz G..

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj nije s tuženicom sklopio ugovor o djelatnoj vojnoj službi niti postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu te smatraju neosnovanim tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj u radnom odnosu kod Republike Hrvatske – Ministarstva obrane Republike Hrvatske u svojstvu djelatne vojne osobe te da radni odnos nije raskinut, a da iz tog razloga nije osnovan ni zahtjev za isplatu naknada plaća za utuženo razdoblje, kao i naknadu štete, jer nisu ostvarene pretpostavke za postojanje odštetne odgovornosti na strani tuženice.

Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Odredbom čl. 12. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95 i 33/95) državljani Republike Hrvatske stupaju u oružane snage kao djelatne vojne osobe aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi.

Tijekom postupka je utvrđeno da ne postoji akt o prijamu tužitelja u djelatnu vojnu službu niti ugovor o djelatnoj vojnoj službi, a također tužitelj s tuženicom nije sklopio ugovor o radu zbog čega je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da između stranaka nije nastao radnopravni odnos.

Vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci, kako to proizlazi iz odredbe čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine", broj 57/91) no međutim pravilna je ocjena sudova u postupku koji je prethodio reviziji da pripadnost Hrvatskoj vojsci ne znači da je imatelj vojne iskaznice u radnom odnosu s Republikom Hrvatskom.

Zbog toga je pravilno pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji da tužiteljev zahtjev da se utvrdi kako je zasnovao radni odnos s tuženicom u svojstvu djelatne vojne osobe na neodređeno vrijeme koji radni odnos nije raskinut i da se naloži tuženici naknaditi tužitelju štetu i isplatiti mu naknadu plaće nije osnovan. Zbog toga nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako nije utvrđeno ni da je u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 10. rujna 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.