Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations grounds for state compensation claim regarding wartime death.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a lower court ruling that rejected their claim for state compensation following the death of their father during the Homeland War. The court confirmed that the statute of limitations had expired because the plaintiffs discovered the identity of the perpetrator and the damage only in 1994, making the three-year limitation period under the Obligations Act lapse before the 2001 lawsuit was filed. Although the plaintiffs argued for an extended limitation period due to the criminal proceedings, the court ruled that since the defendant was acquitted, the specific conditions for extending the limitation period were not met.
Legislator headnote
AI generatedčl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima; čl. 385. Zakona o parničnom postupku; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: The statute of limitations for state compensation claims expires three years from the date the claimant learns of the damage and the perpetrator, unless specific conditions for extension are met, which do not apply when the perpetrator is acquitted of criminal charges.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 997/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice S. B., drugotužitelja I. B., oboje iz S. F. i J., te trećetužiteljice M. P. iz S. F. i J., koje zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z., protiv prvotužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, te drugotuženika R. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-2716/11-2 od 22. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-7510/01 od 28. listopada 2010., u sjednici vijeća 27. ožujka 2013.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev prvotužiteljice za isplatu iznosa od 228.500,00 kn, drugo i trećetužitelja za isplatu iznosa od po 223.500,00 kn, sve sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Ujedno su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova postupka. Tužiteljima je naloženo da prvotuženoj nadoknadi trošak postupak u iznosu od 42.040,00 kn, te drugotuženiku u iznosu od 39.421,50 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno podredno da se preinači drugostupanjska presuda u skladu s revizijskim navodima.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužitelja nije osnovana.
U skladu s odredbom čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno navodima revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, pri čemu se uopće ne konkretizira u čemu se navedena povreda sastoji.
U samoj reviziji tužitelji osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnositi (čl. 385. ZPP).
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su isti pretrpjeli uslijed smrti pok. R. B., supruga i oca tužitelja. Tužitelji tvrde da je dana 28. studenog 1991. oko 20,00 sati u akciji hvatanja nepoznate osobe koja je na području R. D. davala svjetleće signale neprijatelju, drugotuženik, kao pripadnik Hrvatske vojske, ubio pok. prednika tužitelja.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da se štetni događaj zbio 28. studenog 1991. na području R. D.,
- da je drugotuženik kao pripadnik HV ubio prednika tužitelja u akciji hvatanja nepoznate osobe koja je davala svjetlosne signale neprijatelju,
- da je drugotuženik pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstava pok. R. B. presudom Županijskog suda u Zadru br. K-47/01 od 20. studenog 2001.,
- da su tužitelji za utuženu štetu i osobu koja je štetu učinila saznali najkasnije 10. listopada 1994., kada je podignuta optužnica protiv drugotuženika,
- da su tužitelji tužbu u ovom predmetu, a radi naknade štete, podnijeli 26. studenog 2001.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvaćaju prigovor zastare, budući je od saznanja tužitelja za štetu i osobu koja je to učinila, protekao rok iz čl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), dakle rok od 3 godine od saznanja za štetnika i štetu, odnosno 5 godina od nastanka štete. Isto tako zaključak je nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti dulji rok zastare u smislu odredbe čl. 377. ZOO, jer se te odredbe primjenjuju samo u slučaju kada je kazneni postupak okončan osuđujućom presudom, a što nije slučaj u ovom predmetu, jer je drugotuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo ubojstva.
S navedenim shvaćanjem drugostupanjskog suda u potpunosti je suglasan i ovaj sud, pa se revidenti upućuju na razloge drugostupanjske odluke u smislu odredbe čl. 396. a st. 1. ZPP. Ujedno je u smislu st. 2. istog članka valjalo naložiti da će se na internetskim stranicama ovoga suda objaviti drugostupanjska odluka.
Potpuno pogrešno je pozivanje tužitelja na odredbu čl. 2. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“ br. 117/03), odnosno na brisanje odredbe čl. 180. ZOO glede prekida postupka. Naime, i prema odredbama Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga za vrijeme Domovinskog rata („Narodne novine“ br. 117/03) nastupila je zastara u smislu citirane odredbe čl. 376. st. 1. i 2. ZPP, budući da je od štetnog događaja pa do podnošenja tužbe protekao objektivni rok od 5 godina od kada je šteta nastala. Jednako tako objektivni rok zastare traženja naknade štete je istekao i obzirom na odredbu čl. 11. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija.
Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu 27. ožujka 2013.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.