Rev-x-951/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 951/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz S., koga zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije iz S., koga zastupa punomoćnica J. M., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-213/05 od 23. svibnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-125/98 od 7. listopada 2004., u sjednici održanoj 8. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-213/05 od 23. svibnja 2008. i presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-125/98 od 7. listopada 2004. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji stana za stan u S., …, površine 33,32 m koji je označen brojem 79 (239) sa sadržajem pobliže navedenim u izreci te presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, a drugostupanjski je sud ujedno dopustio reviziju protiv svoje presude zbog pravnog pitanja – je li nakon donošenja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-559/2004 od 16. studenog 2004. i U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005. prestao u konačnici važiti prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana i nositeljima stanarskog prava na stanovima koji nisu bili u državnom vlasništvu.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače usvajanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova, ili da se ukinu i predmet vrati na ponovnu odluku.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana na kojem je postojalo stanarsko pravo u odnosu na stan u S., …, koji tužitelj temelji na tvrdnji da je stekao stanarsko pravo na tom stanu iza smrti svoje bake te da mu pripada pravo na otkup toga stana čemu se tuženik protivio.

Uzevši u obzir da tužitelj nije do 31. prosinca 1995. podnio zahtjev za otkup predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo, niti je zatražio sklapanje ugovora o kupoprodaji stana unutar zakonskih rokova određenih čl. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 33/92, 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 11/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 – dalje u tekstu: Zakon o prodaji stanova), a da se radi o stanu u društvenom vlasništvu, da tužitelj nije vodio nikakav sudski ili upravni postupak u vezi statusa na predmetnom stanu, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelj neosnovano traži zaključenje ugovora o prodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo, te su odbili tužbeni zahtjev. Pri tome smatraju da je zakonom propisani rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo prekluzivne naravi.

Pogrešan je međutim pravni stav nižestupanjskih sudova da je navedeni rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo prekluzivne prirode.

Polazeći od ustavnosudske prakse sadržane u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-344/2002 od 8. prosinca 2002. ("Narodne novine" broj 2/06) prema kojoj svrha Zakona o prodaji stanova nije gubitak prava građana na kupnju stana zbog prekluzije rokova, već omogućavanje stjecanja prava vlasništva na stanu osobama koje su stanove i ranije koristile na temelju stanarskog prava, valja zaključiti da rok za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana iz st. 2. i 3. čl. 4. navedenog Zakona nije prekluzivni rok.

Naime, u odredbi čl. 2. st. 4. toga Zakona sadržana su dva roka: 1. rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana i 2. rok za traženje da se sklopi ugovor o kupoprodaji stana. Prema recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana nije prekluzivni rok.

U prilog pravilnosti zauzetog pravnog shvaćanja, da rok za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana nije prekluzivni rok, govori i pravno shvaćanje zauzeto u primjeni odredbe čl. 33. st. 2. Zakona o najmu stanova, prema kojem tom odredbom propisani rok za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana nije prekluzivni, već instruktivni rok.

Sukladno izloženom pravnom shvaćanju, da rok iz čl. 4. st. 2. i 3. navedenog Zakona nije prekluzivni, valja zaključiti da tužbeni zahtjev nije neosnovan iz razloga što je zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana podnesen izvan toga roka, kako smatraju nižestupanjski sudovi.

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da je tužitelj zbog prekluzije izgubio pravo na zahtjev iz čl. 9. st. 2. navedenog Zakona, nižestupanjski sudovi nisu raspravljali o sadržaju presude koja bi u cijelosti nadomjestila ugovor o kupoprodaji stana, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 8. lipnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.