Rev-513/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 513/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. l. H. d.o.o. (prije D. l. H. d.o.o.) iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. F., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. R. iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu P. – D. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1031/08-2 od 24. studenoga 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-52/06-28 od 8. studenoga 2007., u sjednici održanoj 13. rujna 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1031/08-2 od 24. studenoga 2010. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-52/06-28 od 8. studenoga 2007. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.371.656,68 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice, na način pobliže opisan u izreci te odluke, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 244.007,20 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalog zatraženog parničnog troška u ukupnom iznosu 293.563,60 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u smislu prethodno navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U reviziji tužitelj zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

Nije ostvaren ni revizijski razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da se potraživanje tužitelja temelji na sadržaju mjenice koju je tuženik potpisao kao trasant, a da se radi o mjenici bez protesta, koja je izdana 15. rujna 2000. u Z. te glasi na tužitelja i na iznos 2.710.249,98 kn, s tim da je kao dan dospijeća naveden 6. rujna 2005.,

- da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćeni najam i zatezne kamate prema najmoprimatelju R. A. b. d.o.o., a na temelju zaključenih Ugovora o poslovnom najmu koje kao zakonski zastupnik navedeno trgovačkog društva i ujedno solidarni jamac potpisao tuženik, čime je prihvatio tužiteljeve Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (u nastavku Opći uvjeti), te je isti u istom svojstvu sa tužiteljem zaključio i ugovore o jamstvu,

- da tuženik nije dokazao da su tužitelju vraćena vozila koja su bila predmetnom Ugovora o leasingu, niti da mu je podmirena glavnica njegovog potraživanja.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj ima pravo od tuženika kao solidarnog jamca tražiti naplatu svog potraživanja, pa ocijenivši da bjanko mjenica koju je potpisao tuženik ima sadržaj propisan odredbom čl. 109. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 – dalje: ZM) i nije nepropisno sastavljena prihvaćaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 1004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) i čl. 24. Općih uvjeta.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 1004. st. 1. ZOO od jamca se može zahtijevati ispunjene obveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom zahtjevu (supsidijarno jamstvo), a prema st. 3. istog članka ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo).

Prema odredbi čl. 24. Općih uvjeta tuženik se obvezao odgovarati za obveze glavnog dužnika kao solidarni jamac.

Prema tome polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaja odredbe čl. 24. Općih uvjeta, čl. 1004. st. 3. ZOO, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik kao solidarni jamac u obvezi isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos, slijedom čega su pravilno primijenili materijalno pravo, jer iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju vratio vozila koja su bila predmetom ugovora o leasingu, niti mu je podmirio glavnicu njegovog potraživanja, a utvrđeno je također da je bjanco mjenica koju je tužitelj potpisao sastavljena u skladu s odredbom čl. 109. ZM.

Prema tome, nije sporno između stranaka da je predmetna mjenica bjanco potpisana. Zakon o mjenici dozvoljava ispunjenje bjanco mjenice, koja je potpisana, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da predmetna mjenica ima sadržaj propisan odredbom čl. 109. Zakona o mjenici (vlastita mjenica) i nije nepropisno sastavljena. Glede plaćanja na isto se primjenjuje odredba čl. 37. do 41. ZM. Po čl. 37. st. 1. ZM mjenica je plativa na određeni dan ili u određeno vrijeme, nakon izdavanja ili viđenja, mora se podnijeti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo jednom od dva radna dana koji dolaze odmah za njim. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je mjenica dospjela na naplatu na dan 6. rujna 2005., dok je visina potraživanja utvrđena financijskim vještačenjem.

Tuženik sada u reviziji ističe i prigovor zastare potraživanja. Takav prigovor jest materijalno pravne naravi, čija osnovanost ili neosnovanost ovisi o relevantnom činjeničnom utvrđenju suda, a koja su u ovom slučaju izostala jer takav prigovor nije istican tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima. Stoga isticanje takvog prigovora zastare prvi put u reviziji nije dopušteno.

Prema tome nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 13. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.