Rev-25/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 25/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Andrije Erakovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku iz O., protiv tuženika J. G. iz S., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 13. listopada 2005. godine, broj Gž-1168/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 17. travnja 2002. godine, broj P-176/96, u sjednici održanoj dana 08. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Koprivnici od 13. listopada 2005. godine, broj Gž-1168/05 i presuda Općinskog suda u Splitu od 17. travnja 2002. godine, broj P-176/96, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 27.560,70 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, s kamatom koju plaća S. b. d.d. S. na štedne uloge po viđenju u DEM od 02. veljače 1995. godine do isplate, kao i u dijelu odluke o zateznim kamatama na iznos od 5.100,00 kn od 01. studenog 1995. godine do 17. travnja 2002. godine i u tom dijelu sudi:

I Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 14.091,56 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznim kamatama koje plaća Splitska banka d.d. Split na štedne uloge u stranoj valuti po viđenju i to od 02. veljače 1995. godine do 28. veljače 2002. godine na iznos od 27.560,70 DEM, a od 01. ožujka 2002. godine do isplate na iznos od 14.091,56 EUR-a, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom za isplatu zateznih kamata za vrijeme od 01. studenog 1995. do 17. travnja 2002. godine na dosuđeni iznos od 5.100,00 kn. III U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 27.560,70 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, s kamatom koju plaća Splitska banka d.d. Split na štedne uloge po viđenju, u DEM od 02. veljače 1995. godine do isplate, kao i da mu isplati iznos od 5.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 01. studenog 1995. godine do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 15.520,00 kn. Tužbeni zahtjev je odbijen za više zatraženo i za iznos od 1.465 DEM.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika u cijelosti i žalba tužitelja djelomično i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu iznosa od 1.465 DEM, a prihvaćena je djelomično žalba tužitelja i ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za više zatraženo i u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je žalba tuženika odbijena, tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači ili da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tuženika je djelomično osnovana.

U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Neosnovano se navodi u reviziji da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode, pa da su time učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom. Naime, drugostupanjski sud je dužan ocijeniti i obrazložiti samo one žalbene navode koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), što je drugostupanjski sud i učinio.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno, što je prihvatio i drugostupanjski sud, da su stranke sklopile 12. kolovoza 1994. godine Ugovor o građenju. Predmet tog ugovora bilo je izvođenje građevinskih, građevinsko-zanatskih, vodoinstalaterskih i elektro-instalaterskih radova na nadogradnji obiteljske kuće, predio Brda u Splitu, Imotska ulica broj 22. Ugovorena vrijednost radova iznosila je 52.000 DEM. Posebno su u ugovoru predviđeni i naknadni radovi, pa je postojala mogućnost da cijena bude veća u slučaju naknadnih radova.

Tuženik neosnovano navodi u reviziji da on nije odobrio cijene za naknadne radove i da naknadni radovi nisu ovjereni od nadzornog organa, kad je u postupku utvrđeno da je od strane tuženika za nadzornog organa bio angažiran M. M., koji je prema ugovoru (čl. 13.) bio ovlašten punopravno zastupati naručitelja – tuženika. Nadzorni organ potpisivao je građevinsku knjigu, ovjeravao stvarno izvedene radove i davao naloge za naknadne radove, te ovjeravao cijene za te naknadne radove.

Saslušanjem M. M. kao svjedoka, utvrđeno je da su tijekom izvođenja radova, na zahtjev tuženika, bile česte preinake početnog rada, da su radovi izvedeni po standardima i da je svjedok svoje ovlasti nadzornog organa uredno obavljao i tuženika upozoravao da će zatraženi naknadni radovi znatno poskupiti čitav projekt.

U odnosu na vrijednost naknadno izvedenih radova provedeno je osiguranje dokaza po vještaku građevinske struke J. M., a u tijeku parnice izveden je i dokaz ponovnim građevinskim vještačenjem po građevinskom vještaku J. M.. Oba nalaza nisu se razlikovala u značajnoj mjeri, pa je sud prihvatio raniji nalaz građevinskog vještaka J. M. i utvrdio da ukupna vrijednost izvedenih radova na kući tuženika, uz mnoge preinake naknadno je izgrađena još i garaža, iznosi 77.201,70 DEM.

Sud je dao jasne i obrazložene razloge zbog čega prihvaća upravo nalaz građevinskog vještaka J. M..

Kako je tuženik isplatio tužitelju iznos od 45.550 DEM, ostaje razlika od 31.651,70 DEM. Od tog iznosa odbijeni su troškovi sanacije nekvalitetno izvedenih radova u iznosu od 4.091 DEM, pa ostaje za isplatu dosuđeni iznos od 27.560,70 DEM.

Sudovi su stoga pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu razlike do utvrđene ukupne vrijednosti radova, jer je tužitelj kao izvođač te građevinske radove prema ugovoru izvršio, pa mu je tuženik dužan isplatiti cijenu radova (čl. 630. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99

– dalje ZOO).

Međutim, ovaj revizijski sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, nalazi da je u konkretnom slučaju tuženik dužan ispuniti ugovorenu obvezu (čl. 395. st. 1. i 2. ZOO), plaćanjem u valuti Republike Hrvatske izračunavanjem tečaja u odnosu prema EUR-u, a ne prema DEM, jer je ta strana valuta od 01. ožujka 2002. godine zamijenjena EUR-om po tečaju 1 EUR = 1,95583 DEM, pa tuženik sada duguje tužitelju glavnicu od 14.091,56 EUR-a.

Zbog toga je u tom dijelu valjalo prihvatiti reviziju tuženika i pobijane presude preinačiti.

Osnovano tuženik navodi u reviziji i da tužitelj nema pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove postupka za osiguranje dokaza, u iznosu 5.100,00 kn tekuće od 01. studenog 1995. godine.

Prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Troškove postupka osiguranje dokaza stranka može ostvarivati temeljem čl. 168. st. 2. ZPP-a, kao dio parničnog troška, pa je i o zateznim kamatama na taj iznos potrebno odlučiti kroz odredbu čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 5796 i 29/99) i dosuditi tu zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske odluke.

Valjalo je stoga preinačiti odluke nižih sudova u dijelu o plaćanju zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.100,00 kn.

Iz svih navedenih razloga presuđeno je kao u izreci, temeljem odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 08. ožujka 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.