Psz-105/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-105/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Ivice Crnića i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća i stručnog suradnika Branke Papeš, kao zapisničara u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog Š. Ž. iz K., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje SRH Zagreb od 22.5.1991. br. S-2225/91 radi prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 28. i čl. 226. st. 1. toč. 33., čl. 226. st. 1. toč. 29. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama i čl. 192. st. 1. toč. 16. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 1992. godine

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenoga u odnosu na djelo označeno toč. 3. izreke prvostepenog rješenja, a kojom je kažnjeni oglašen krivim za prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 29. u vezi sa st. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, dok je u ostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrđeno budući da u tom dijelu žalba nije izjavljena.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni navodi da je 29. X 1990. položio vozački ispit, te da je teški bolesnik i invalid rada, pa da zbog toga ne može izdržavati izrečenu mu kaznu zatvora. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Kako ni kažnjeni tokom provedenog prekršajnog postupka, kao ni u svom zahtjevu za sudsku zaštitu nije porekao da je dana 1.

I. 1990. godine upravljao osobnim automobilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom bilo koje kategorije, a da je istovremeno već dva puta kažnjavan za isti prekršaj, zakonito je postupio Sudac za prekršaje kada je ovo djelo kažnjenoga pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 226. st. 1. toč. 29. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, te kažnjenom izrekao kaznu.

Budući da se kažnjeni nalazi u specijalnom povratu zakonito je nadalje Sudac za prekršaje po st. 4. ove zakonske odredbe kažnjenome izrekao kaznu zatvora, budući da je po ovoj zakonskoj odredbi izricanje kazne zatvora obavezno.

Navodi izneseni u njegovom zahtjevu za sudsku zaštitu da je naknadno položio vozački ispit, te da kao invalid rada i teško narušenog zdravlja nije u mogućnosti izdržavati izrečenu mu kaznu zatvora, nisu od utjecaja na rješenje stvari, niti mogu kažnjenoga osloboditi od utvrđene prekršajne odgovornosti.

Izrečena kazna zatvora odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Iz navedenih razloga sud smatra da ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je zahtjev za sudsku zaštitu kažnjenoga neosnovan.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. Zakona o upravnim sporovima koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 1992. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš, v.r.

Jakob Miletić, v.r.

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavlja se:

1. Š. Ž., K., …

2. Republičko vijeće za prekršaje RH Zagreb, sa spisom.