Croatian court dismisses appeal in sales contract case, upholding damages for price difference after breach.
Legislator summary
AI generatedThe High Commercial Court dismissed the defendant's appeal, confirming the first-instance judgment ordering payment of the price difference between the original contract and the cover purchase. The plaintiff breached the soybean contract by failing to deliver 535 tons, then unilaterally terminated it and bought cover goods at a higher price. The court ruled that the defendant failed to seek contract termination under the Civil Obligations Act, making the plaintiff's cover purchase lawful and the resulting damages enforceable.
Legislator headnote
AI generatedčl. 369. st. 4. ZOO-a; čl. 447. ZOO-a; When a party fails to request contract termination before the other party exercises the right of cover purchase, the cover purchase is lawful and the resulting price difference constitutes valid damages.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
25. Pž-6819/09-3
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, Lidije Tomljenović, suca izvjestitelja, i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. H. d.d., Č., protiv tuženika M. d.o.o., S. K., kojeg zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I. G., radi isplate iznosa od 477.978,74 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-566/08-20 od 7. srpnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2014.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-566/08-20 od 7. srpnja 2009.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-566/08-20 od 7. srpnja 2009. obvezan je tuženik M. d.o.o., S. K., da tužitelju T. S. H. d.d., Č. isplati iznos od 477.978,74 sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2008. do isplate i naknadi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn. Navedeni iznos dosuđen je s osnove naknade razlike između ugovorene cijene određene ugovorom od 15. svibnja 2007. zaključenim između tužitelja i tuženika i cijene kupnje radi pokrića.
Obrazlažući presudu prvostupanjski sud navodi da tužitelj u tužbi tvrdi da je s tuženikom sklopio kupoprodajni ugovor br. 13/07, kojim se tuženik obvezao tužitelju isporučiti 800 tona sojine sačme odgovarajuće kakvoće fco Rijeka prema dinamici određenoj u ugovoru, a tužitelj se obvezao platiti po kilogramu 1,78 kn. Od ugovorene količine tuženik je isporučio 275 tona sojine sačme, što je tužitelj platio. Količinu od 535 tona sojine sačme tuženik nije isporučio, izvijestivši tužitelja da neće ispuniti ugovornu obvezu. Tužitelj je od tuženika tražio ispuniti ugovornu obvezu i nudio mu odgovarajuće izmjene ugovora, ali je iz tuženikovog odnosa bilo vidljivo da on svoju obvezu neće ispuniti. Tužitelj je izvijestio tuženika da raskida ugovor, te da će izvršiti kupnju radi pokrića, jer mu je sojina sačma glavna sirovina za njegovu djelatnost proizvodnje stočne hrane. Kod kupnje radi pokrića tužitelj je tražio najpovoljnijeg ponuditelja, a to je bila tvrtka U. d.o.o. Ljubljana, s kojom je zaključio ugovor o isporuci 525 tona sojine sačme prema ugovoru br. 177058 kakvoće GMO free 45,50 posto proteina sa dinamikom isporuke 125 tona u siječnju, 200 tona u veljači i 200 tona u ožujku 2008. Za isporučenu količinu sojine sačme od 525 tona tužitelj je društvu U. d.o.o. Ljubljana platio 1.412.478,74 kn (bez PDV), dok je tuženiku prema ugovoru za istu količinu trebao platiti 934.500,00 kn (bez PDV). Zbog toga od tuženika traži da mu plati razliku u cijeni u iznosu od 477.978,74 kn sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2008. do isplate. Tužitelj smatra da povećanje cijene sojine sačme ne može biti razlog za izmjenu ugovora odnosno raskid, jer je to tuženik mogao predvidjeti. Sojina sačma se uvozi iz Južne Amerike, i cijena se mijenja ovisno o urodu. Tužitelj je želio ugovor održati na snazi, ali je nakon tuženikovog dopisa od 26. listopada 2007. bilo jasno da tuženik ne želi ispuniti svoju obvezu, pa je tužitelj pristupio kupnji radi pokrića.
Tuženik se odgovarajući na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu. Priznaje da je 15. svibnja 2007. sklopljen kupoprodajni ugovor o isporuci 500 tona sojine sačme po cijeni od 1,78 kn po kilogramu, počevši od srpnja do kraja prosinca 2007. Isporučio je samo 275 tona. Prije nego što je tužitelj učinio kupnju radi pokrića tuženik mu je ukazao na promijenjene okolnosti na tržištu zbog kojih bi on izvršenjem obveze iz ugovora pretrpio veliku štetu, budući da je cijena sojine sačme na svjetskom tržištu porasla na 2,70 kn po kilogramu. Zbog toga je tužitelju predložio produljenje roka isporuke za godinu dana, ali tužitelj na to nije pristao, već je 26. studenog 2007. izjavio da raskida ugovor. Smatra da je tužitelj postupio nesavjesno i nepošteno tražeći bezuvjetno ispunjenje ugovora kod čega bi tuženik pretrpio štetu od 500.000,00 kn.
Izvodeći dokaze sud je izvršio uvid u isprave u spisu, posebno ugovor tužitelja i društva U. d.o.o. br.107958 od 4. prosinca 2007., ponude za sojinu sačmu od tvrtke E. s.r.l. Italija, U. d.o.o., V.-E. Č., tužiteljeve dopise tuženiku od 4. listopada 2007., 18. listopada 2007., 6. studenog 2007. i 28. studenog 2007., zatim tuženikove dopise tužitelju od 28. rujna 2007. i 26. listopada 2007., te saslušao svjedoke S. M., J. B. i A.
P., te direktoricu tuženika M. Č.
Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. Odluku o trošku temelji na odredbi čI. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
Prvostupanjski sud zaključuje da između stranaka nije sporno da je sklopljen Kupoprodajni ugovor br. 13/07, prema kojem je tuženik trebao tužitelju isporučiti sojinu sačmu GMO free u količini od 800 tona po cijeni od 1,78 kn po kilogramu u razdoblju od srpnja do prosinca 2007. Predmet prodaje je prema tome određen po vrsti i količini. Također, nesporno je da je tuženik isporučio samo 275 tona, a ostalo je neisporučeno 525 tona. Tužitelj je raskinuo ugovor sklopljen s tuženikom i pristupio kupnji radi pokrića. Djelomična isporuka izvršena je za srpanj i djelomično za kolovoz. Dopisom od 28. rujna 2007. tuženik izvješćuje tužitelja da više nije u mogućnosti ispuniti obvezu iz ugovora.
U obrazloženju se navodi da je utvrđeno da je dopisom od 26. listopada 2007. tuženik izvijestio tužitelja da je došlo do promjena na tržištu, te da bi mu ispunjenje obveze nanijelo veliku štetu, na što mu je tužitelj dopisom od 4. listopada 2007. odgovorio da je spreman za dogovor oko roka isporuke, ali ističe zahtjev za isporuku ugovorenih količina. U dopisu od 18. listopada 2007. tužitelj ponovo poziva tuženika na ispunjenje obveze određujući rok od 15 dana, te prijeti tužbom, a u dopisu od 6. studenog 2007. ističe da je prilikom sklapanja ugovora tuženik mogao u obzir uzeti sve okolnosti na tržištu na koje se poziva. Tužitelj svojim dopisom od 28. studenog 2007. izjavljuje da raskida ugovor i pristupa kupnji radi pokrića u smislu čI. 447. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.
Prema ocjeni prvostupanjskog suda, ako se radilo o okolnostima iz čI. 369. st.
1. Zakona o obveznim odnosima, koje se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, te ispunjenje obveze za tuženika postalo pretjerano otežano, ili bi mu moglo nanijeti veliki gubitak, onda je tuženik mogao tražiti izmjenu ili raskid ugovora. Tuženik to svoje pravo nije iskoristio. Na promijenjene okolnosti poziva se tek kada je već bio u zakašnjenju, na što nije imao pravo. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj zakonito ostvario kupnju radi pokrića. Ugovor je raskinuo nakon isteka naknadnih rokova za ispunjenje i kupnju radi pokrića ostvario pod najpovoljnijim uvjetima, odnosno od najpovoljnijeg ponuđača. Zbog toga tužitelju na temelju odredbe čI. 477. st.
1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 135/05, 41/08, dalje: ZOO) pripada pravo razliku cijene koju je platio kod kupnje radi pokrića i cijene koju bi platio prema ugovoru sa tuženikom, a to je sporni utuženi iznos. Protiv prvostupanjske presude tuženik M. d.o.o., S. K., podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da se tuženik zbog toga što je pao u zakašnjenje nije mogao pozivati na promijenjene okolnosti iz čl. 369.
Zakona o obveznim odnosima. Smatra da je bitno da su nastupile promijenjene okolnosti prije ili nakon zakašnjenja, a ne vrijeme kada se tuženik na njih pozvao. Promjene su nastupile prije isteka roka u kojem je tuženik bio dužan ispuniti obvezu i tuženik je koristio svoja prava, jer je na te promjene nedvosmisleno upozorio tužitelja u svom dopisu od 26. listopada 2007., kada je naveo da predlaže raskid ugovora i sklapanje novog uz uvjete pod kojima bi mogao ispuniti obvezu. Ugovor je raskinut jednostranom izjavom tužitelja, pa tuženik nije mogao od suda tražiti raskid ugovora.
Također smatra da sud nije u pravu kada zaključuje da je kupovina radi pokrića zakonita, osnovana i u razumnom roku. Upravo suprotno, ponašanje tužitelja je primjer postupanja protivno načelu savjesnosti i poštenja, te je zlouporaba pravnog instituta kupnje radi pokrića, jer je učinjena u svrhu stjecanja ekstra profita. Količina koja nije isporučena neznatna je u odnosu na tužiteljeve potrebe, pa nije mogla utjecati na proizvodnju. Kupnja radi pokrića nije bila usmjerena na otklanjanje štete, nego na ostvarivanje zarade iskorištavanjem izvanrednih okolnosti zbog povećanja cijene.
Tužitelju nisu prijetile štetne posljedice od tuženikove neisporuke. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe.
U odgovoru na žalbu tužitelj T. S. H. d.d., Č., navodi da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva žalitelj. Tuženik je znao da su ispunjene pravne pretpostavke za kupnju radi pokrića, jer je o tome izviješten i dopustio je da do toga dođe. Žalitelj ne navodi koje su bitne povrede odredaba postupka ostvarene.
Predlaže da se žalba odbije.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čI. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13 i 14. ZPP-a te pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čI. 353. st. 1. ZPP-a, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje žalba.
Nisu počinjene bitne povrede odredaba ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj u žalbi ne ukazuje određeno na neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Prvostupanjski sud utvrdio je odlučne činjenice u ovom spornom pravnom odnosu, za donošenje na zakonu utemeljene presude. Izvedene dokaze pravilno je ocijenio, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo a presudu je valjano obrazložio.
Žalitelj i ne ukazuje ne neka pogrešna utvrđenja činjenica prvostupanjskog suda nego ukazuje na pogrešne zaključke i ocjene prvostupanjskog suda.
Ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom i razloge glede primjene materijalnog prava.
Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je neprihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nije koristio svoja prava iz Zakona o obveznim odnosima (ZOO) koja mu pripadaju u slučaju nastupanja primijenjenih okolnosti iz čl. 369. ZOO-a. Naime, raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe čI. 369. st. 1. spomenutog zakona može se zahtijevati samo konstitutivnom tužbom povodom koje sud može konstitutivnom presudom odlučiti o raskidu ugovora. Takvu tužbu tuženik nije podnio, a mijenjanje uvjeta ispunjenja ugovora ne može zahtijevati bez suglasnosti protivne strane. Prema odredbi čI. 369. st. 4. ZOO-a, kod zahtjeva za raskid ugovora ugovor se neće raskinuti ako protivna strana ponudi ili pristane da se određene odredbe ugovora pravično izmijene. U pravu je žalitelj kada navodi da nije dopušteno tužbom od suda tražiti raskid već raskinutog ugovora. U ovom slučaju tužitelj je jednostrano raskinuo ugovor izjavom od 28. studenog 2007. i izvijestio tuženika o pristupu kupnji radi pokrića. Već dva mjeseca prije toga, odnosno dopisom od 28. rujna 2007. tuženik je tužitelju dao do znanja da nije u mogućnosti ispuniti obvezu iz ugovora br. 13/07 od 15. svibnja 2007., jer više ne može isporučiti ugovorenu robu, a u dopisu od 26. listopada 2007. navodi da je ugovor od 15. svibnja 2007. nevažeći i ne proizvodi učinke, jer ga je potpisala neovlaštena osoba i ponovo ističe promijenjene okolnosti na tržištu.
Dakle, prije nego što je tužitelj jednostranom izjavom raskinuo ugovor tuženik je imao vremena podnijeti tužbu sa zahtjevom za raskid ugovora pozivajući se na odredbu čl. 369. ZOO-a.
Žaliteljev prigovor zlouporabe pravnog instituta kupnje radi pokrića iz čl. 447. ZOO-a nema pravnog uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju. Pravom na pokriće iz čl. 447. ZOO-a ostvaruje se svrha ugovora koja nije ostvarena zbog neispunjenja obveze iz ugovora. Kupnja radi pokrića od strane tužitelja izvršena je u razumnom roku, jer je ugovor sklopljen 4. prosinca 2007., a isporuka u sljedeća tri mjeseca i na razuman način, jer je ugovor sklopljen s najpogodnijim ponuditeljem.
Žalbeni navodi o ekstra profitu na tužiteljevoj strani također su bez pravnog uporišta. Pravo na kupnju radi pokrića temelji se na činjenici da je predmet prodaje odnosno kupnje stanovita količina zamjenjive stvari određene po rodu, te da jedna strana nije ispunila svoju obvezu na vrijeme, a to je bitno. Spomenuto pravo ne temelji se na načinu korištenja odnosno upotrebe predmeta prodaje odnosno kupnje. Tužiteljev postupak i ostvarenje prava su zakoniti i sukladni s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, a tuženik trpi pravne posljedice toga što nije poduzeo pravne radnje za ostvarenje svojih prava iz čl. 369. ZOO-a, ako su bili ispunjeni uvjeti za raskid ugovora.
Stoga je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno, primjenom odredbe čl. 447. ZOO-a obvezan tužitelju isplatiti razliku između ugovorene cijene određene ugovorom od 15. svibnja 2007. zaključenim između tužitelja i tuženika i cijene kupnje radi pokrića.
Žalitelj određeno ne osporava odluku glede dospijeća i visine dosuđenih zateznih kamata, a ovaj sud nalazi da su dosuđene u skladu s odredbama ZOO-a.
Žalitelj određeno ne osporava ni odluku o trošku, a odluka o trošku se pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i valjano je obrazložena glede osnove i visine. Stoga je, na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena.
Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer prema ocjeni ovog suda nije bio potreban (čI. 155. ZPP-a).
U Zagrebu 21. siječnja 2014.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
DRAŽENKA DELADIO, v.r.
Za točnost otpravka
ovlašteni službenik