I Kž-70/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-70/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 12. studenog 2001. godine broj K-57/01, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim opt. L.M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00), te temeljem čl. 173. st. 8. KZ oslobođen od kazne.

Od optuženika je temeljem čl. 82. KZ oduzeta imovinska korist kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, koji u uvodu žalbe naznačuje da se žali zbog odluke o oslobođenju od kazne, no iz sadržaja žalbe državnog odvjetnika proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (zbog primjene odredbe čl. 173. st. 8. KZ kojom je opt. L.M. oslobođen od kazne).

Ovo stoga što pitanje oslobođenja od kazne predstavlja samo činjenično pitanje, koje u sebi sadrži ocjenu dragovoljnosti i bitnog pridonošenja otkrivanju djela, a koje pitanje zavisi od onih činjenica i okolnosti koje su utvrđene tijekom postupka, kako to u svemu pravilno naznačuje i sud prvog stupnja.

Da je opt. L.M. doista bitno i dragovoljno pridonio otkrivanju djela proizlazi iz njegove obrane, koja je u cijelosti potvrđena iskazom svjedoka Ž.D., djelatnika policije koji u svom iskazu decidirano navodi da sigurno ne bi otkrili opojnu drogu heroin koja je bila sakrita na skrovitom mjestu u blizini škole K.K., da im optuženik to mjesto nije prethodno pokazao.

S druge strane okolnost da je optuženik prilikom pretrage stana djelatnicima policije pokazao mjesto gdje je sakrio šut heroina, kao i devize, također upućuju na zaključak o postojanju okolnosti vezanih za dragovoljno i bitno pri donošenju kaznenog djela.

Stoga, ako se tako utvrđenim okolnostima doda i podatak koji se odnosi na potpuno i iskreno priznanje djela, posebno činjenicu da optuženik priznaje nabavu količine od 20 g heroina, koju je kroz vrijeme od mjesec dana prodavao korisnicima, su u cjelini gledano, one okolnosti koje opravdavaju primjenu kazneno-pravnog instituta iz čl. 173. st. 8. KZ u vidu oslobođena od kazne a zbog nastupa onih zakonskih uvjeta koji su tom odredbom propisani.

U tom sklopu pravilno je dalje prvostupanjski sud vrednovao i podatak da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio tek navršio 21 godinu života, pa se, dakle, radi o mlađoj osobi koja je do sada neosuđivana, a uz to je i teški bubrežni bolesnik, sukladno podacima iz priložene medicinske dokumentacije, kao i pribavljene socijalne anamneze za optuženika, prema kojima optuženik svaki drugi dan odlazi na hemodijalizu u Bolnicu Z.

Stoga podatak sadržan u žalbi državnog odvjetnika da opt. M. ne razgovara sa sada os. N.R., iako su ranije bili dobri prijatelji, nema ustvari nikakvog utjecaja na ocjenu o dragovoljnosti i bitnom pridonošenju otkrivanja djela, s obzirom na utvrđeno i naprijed opisano ponašanje opt. L.M.

S obzirom na sve naprijed izloženo pravilno je i potpuno prvostupanjski sud ocijenio sve odlučne činjenice bitne za ocjenu ponašanja opt. M., s obzirom na ocjenu dragovoljnosti i bitnog pridonošenja otkrivanju kaznenog djela, pa nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog te osnove, a podredno i zbog povrede zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP, kada odlukom o oslobođenju od kazne sukladno čl. 173. st. 8. KZ prvostupanjski sud nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, već je potpuno i pravilno primijenio zakonsku odredbu čl. 173. st. 8. KZ.

S obzirom na sve naprijed izloženo presuđeno je temeljem čl. 387. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Katica Jelić, v.r.