Revr-1247/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1247/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1006/12-2 od 24. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1598/09-18 od 24. lipnja 2011., u sjednici održanoj 11. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 58.217,98 kn bruto uz pripadajuće zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.070,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2011. do isplate.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže isplatiti tužitelju iznos od 58.217,98 kn bruto uz pripadajuće zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.070,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2011. do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn, kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84//08, 57/11 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), navodeći pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica, pored već isplaćenog iznosa plaće za radno mjesto detektiva, na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem, isplati razliku plaće koja bi mu pripadala za radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, odnosno radno mjesto višeg stupnja složenosti i većeg koeficijenta, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije ishodio pisano rješenje o privremenom premještaju, odnosno rješenje o plaći za radno mjesto poslove kojeg radnog mjesta tužitelj obavlja.

Tužitelj u reviziji postavlja materijalnopravno pitanje:

„Pripada li policijskom službeniku pravo na plaću radnog mjesta višeg stupnja složenosti na koje je raspoređen pisanim nalogom za obavljanje poslova višeg stupnja složenosti ili usmenim nalogom za obavljanje poslova višeg stupnja složenosti kojom prilikom nije doneseno rješenje o plaći za radno mjesto višeg stupnja složenosti?“.

O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela održanoj 7. lipnja 2010. prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u pobijanoj odluci zauzeto pravno shvaćanje koje je podudarno s već zauzetim pravnim shvaćanjem revizijskog suda na sjednici odjela od 7. lipnja 2010.

Zbog navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.