Gzp-207/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 207/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević u pravnoj stvari predlagateljice K. V. iz N. G., zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima iz istoimenog Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 13. travnja 2007., dana 23. listopada 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-2515/07 (poslovni broj prvostupanjskog spisa Pn- 6769/02) u roku od 3 mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici K. V. iz N. G., …, u iznosu od 13.400,00 (trinaesttisućačetristo) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 13. travnja 2007. podnijela ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05.,16/07 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-791/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 6769/02 te očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni parnični postupak pokrenut je 21. svibnja 1991. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužiteljice K. V. iz N. G., …, predlagateljice u ovom postupku, protiv C. o. d.d. Z., radi naknade štete.

Do 5. studenog 1997. u postupku pred sudom prvog stupnja podnesen je odgovor na tužbu, održano je velik broj ročišta, povučena tužba u dijelu u kojem je potraživano naknada nematerijalne štete, provedeno financijsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade, donesena meritorna odluka, koja je pak, ukinuta odlukom drugostupanjskog suda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Nakon 5. studenog 1997. u postupku pred sudom prvog stupnja, nakon ukidne odluke i vraćanja predmeta na ponovno suđenje, po prethodnom prijedlogu tužiteljice na ročištu od 17. veljače 1998. određeno je provođenje dopunskog vještačenja.

2. rujna 1998. vještak je podnio dopunski nalaz i mišljenje

Podneskom od 21. rujna 1998. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev

Na ročištu od 22. siječnja 1999. godine dovršen je dokazni postupak i zaključena je glavna rasprava.

Međutim, rješenjem od 18. ožujka 1999. preotvorena je glavna rasprava.

Rješenjem od 18. svibnja 1999. određeno je provođenje medicinskog vještačenja, a 16. lipnja 1999. priložen je u spis predmeta vještački nalaz i mišljenje.

Tužiteljica se podneskom od 14. srpnja 1999. očitovala na nalaz i mišljenje vještaka.

Uz podnesak od 9. srpnja 1999. tužiteljica je dostavila daljnju dokumentaciju.

Podneskom od 8. veljače 2000. na nalaz i mišljenje vještaka očitovao se tuženik. Ročište od 22. veljače 2000. odgođeno je radi očitovanja tužiteljice na podnesak tuženika, a što je tužiteljica i učinila podneskom od 9. ožujka 2000.

Na ročištu od 4. rujna 2000. određeno je provođenje dopunskog financijskog vještačenja.

Podneskom od 28. rujna 2000. tužiteljica je dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju za potrebe financijskog vještačenja.

18. siječnja 2001. godine vještak je podnio dopunski nalaz i mišljenje.

Podneskom od 2. veljače 2001. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje i specificirala tužbeni zahtjev.

Na ročištu od 5. lipnja 2001. zaključena je glavna rasprava te je istog dana donijeta prvostupanjska presuda posl. broja Pn-2552/96 kojom je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen. Po izjavljenoj žalbi tuženika od 15. listopada 2001. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. broj Gžn-389/02 od 26. studenog 2002. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

Nakon toga u postupku pred sudom prvog stupnja tužiteljica podneskom od 12. svibnja 2003. dostavila dokumentaciju na koju je ukazao sud drugog stupnja u svojoj rješidbi.

Na ročištu od 20. svibnja 2003. saslušana je tužiteljica.

Podneskom od 16. ožujka 2004. tužiteljica je predložila provođenje vještačenja po Tekstilno tehnološkom fakultetu, a provođenje istog određeno je rješenjem suda od 5. svibnja 2004.

Ročište od 1. lipnja 2004. odgođeno je radi provođenja vještačenja.

25. listopada 2004. vještak je podnio nalaz i mišljenje, a na koji se tužiteljica očitovala podneskom od 17. prosinca 2004.

Na ročištu od 14. lipnja 2005. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te je zaključena glavna rasprava.

Međutim, na ročištu od 7. srpnja 2005. preotvorena je glavna rasprava.

Podneskom od 2. studenog 2005. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev. Na ročištu od 4. studenog 2005. zaključena glavna rasprava te je donijeta i objavljena presuda posl. broja Pn-6769/02, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

Na navedenu presudu suda prvog stupnja tuženik je 23. studenog 2005. izjavio žalbu, a tužiteljica je dala odgovor na žalbu tuženika 15. prosinca 2005.

Predmetni spis je Zaprimljen na Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi tuženika, koji sud je dopisom od 12. lipnja 2007. vratio spis sudu prvog stupnja radi otklanjanja nedostataka u zastupanju tuženika.

Službenom provjerom o stanju spisa kod Županijskog suda u Zagrebu utvrđeno je da je u trenutku odlučivanja o zahtjevu za suđenje u razumnom roku spis vraćen s Općinskog suda u Zagrebu te da je dobio novi posl. broj Gžn-2515/07 te da još uvijek nije donesena drugostupanjska odluka.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice u ovom predmetu.

Međutim, tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu 21. svibnja 1991. kod Općinskog suda u Zagrebu pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti njezina zahtjeva teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 23. listopada 2007. tj. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice u ovom predmetu, što, pak, sveukupno iznosi 9 godina, 11 mjeseci i 17 dana.

Prema ocjeni ovog suda, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka i kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te na koncu i donio čak tri meritorne odluke (od čega su dvije prethodne bile ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje), već sama činjenica da u šesnaestogodišnjem trajanju u predmetnom sudskom postupku, relativno složene naravi, još nije donesena pravomoćna odluka, govori u prilog zaključka o neučinkovitom i neažurnom vođenju tog postupka, tako da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sama tužiteljica svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinijela duljini trajanja postupka i to u izvjesnoj mjeri na način što već u tužbi nije koncentrirala tj. naznačila i priložila već u tužbi sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, već ju je sud morao pozivati na dostavljanje dokaza.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći pri tome i doprinos predlagateljice ukupnom trajanju postupka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. listopada 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.