Rev-x-635/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 635/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. D. zv. S. sin D. iz Z. G. i 2. M. D. ž. D. iz Z. G., oboje zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Filijale Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1183/14-2 od 22. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2763/06 od 27. veljače 2014., u sjednici održanoj 8. siječnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju S. D. na ime naknade štete i to s osnova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 30.000,00 kn, pretrpljenog straha iznos od 20.000,00 kuna, psihičkih boli zbog umanjenja estetskog izgleda-nagrđenja iznos od 20.000,00 kuna, s osnova potrebne pojačane ishrane iznos od 5.000,00 kuna, s osnova potrebne tuđe pomoći od dana nezgode pa do podnošenja tužbe iznos od 30.000,00 kuna, s osnova troškova posjeta članova obitelji iznos od 3.500,00 kuna, s osnova psihičkih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti iznos od 200.000,00 kuna, te s osnova izgubljene zarade za vrijeme od 20.08.1985. godine pa do podnošenja tužbe iznos od 100.000,00 kuna, odnosno ukupno iznos od 405.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počam od 20.08.1985. godine pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici D. M. ž. D. na ime naknade štete i to s osnova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 20.000,00 kuna, s osnova pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kuna, s osnova psihičkih boli zbog estetskog nagrđenja iznos od 10.000,00 kuna, potrebne tuđe pomoći i njege iznos od 25.000,00 kuna, s osnova potrebne pojačane ishrane iznos od 5.000,00 kuna, s osnova izgubljene zarade za vrijeme od 20.08.1985. godine pa do podnošenja tužbe iznos od 100.000,00 kuna, te s osnova psihičkih boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti iznos od 100.000,00 kuna, odnosno ukupno iznos od 270.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počam od 20.08.1985. godine pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik plaćati, u vidu mjesečne rente, s osnova umanjenja radne sposobnosti tužiteljima, počam od 22.01.1991. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečno iznose i to tužitelju S. D. zv. S. iznos od po 1,00 kuna za vrijeme od 22.01.1991. godine pa do 31.12.1993. godine, za vrijeme od 1.1.1994. godine pa do 31.12.1996. godine iznos od po 1.000,00 kuna, a počam od 1.1.1997. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od po 2.500,00 kuna mjesečno, a tužiteljici M. D. ž. D., počam od 22.01.1991. godine pa do 31.12.1993. godine iznos od po 1,00 kuna, a počam od 1.1.1994. godine pa na ovamo iznos od po 1.000,00 kuna mjesečno, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, s tim da se kao dan dospijeća za protekli mjesec uzima prvi dan sljedećeg mjeseca, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a one koji budu dospijevali ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu, za tekući mjesec, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju su podnijeli tužitelji, pa se pozivaju na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se one ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traže i troškove revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da su 20. kolovoza 1985. tužitelj i njegova majka nastradali u prometnoj nezgodi i zadobili povrede, a koju je prometnu nezgodu skrivio tužitelj svojim vozilom "Zastava 101" reg. oznake …,

- da je tužitelj za tu nezgodu proglašen krivim i osuđen temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru posl. broj K-362/86,

- da je vozilo tužitelja na dan štetnog događaja imao sklopljen ugovor o obveznom osiguranju po "B" premiji s proširenim pokrićem,

- da je limitirana svota osiguranja po ovom ugovoru iznosila ondašnjih 5.000.000,00 dinara,

- da je tužiteljima tuženik 9. studenoga 1990. po ovoj polici isplatio 60.000,00 ondašnjih dinara,

- da je tužitelj zadobio i povrede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. travnja 1990., ali da u odnosu na ovo razdoblje nije u postupku podastro ugovor o osiguranju koji bi bio sklopljen s tuženikom.

Slijedom takvih utvrđenja, a cijeneći odredbe iz čl. 51. i čl. 90. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Narodne novine" broj 53/91) i čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine" broj 53/77 i 10/86), te odredbe čl. 17. st. 3., u svezi s čl. 5. Pravila tuženika koja su bila sastavni dio ugovora o predmetnom osiguranju u vrijeme štetnog događaja, za navesti je da je pravilan zaključak sudova nižeg stupnja da tužitelji koji se ne smatraju trećim osobama, mogu ostvarivati naknadu štete od tuženice samo po osnovi ugovora o osiguranju s proširenim pokrićem ("B" kombinacija) za prometnu nezgodu od 20. kolovoza 1985.

No, kako je osigurana svota iznosila 5.000.000,00 ondašnjih dinara, a tuženik je isplatio 9. studenog 1990. iznos od 60.000,00 ondašnjih dinara ("novih dinara"), što je činilo iznos od 600.000.000,00 dinara važećih u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju, uzimajući u obzir promjenu vrijednosti dinara sukladno Zakonu o promjeni vrijednosti dinara ("Službeni list SFRJ" 83/89), to je tuženik s takvom isplatom naknadio tužiteljima onu štetu na koju je bio obvezan sukladno sklopljenom ugovoru o osiguranju s proširenim pokrićem ("B" kombinacija), u okviru ugovorene svote osiguranja.

Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju.

Suprotno reviziji, a sukladno prije spomenutom Zakonu o promjeni vrijednosti dinara, sud je pravilno utvrdio odnos isplaćenih naknada tužiteljima po sklopljenom ugovoru s osigurateljnim pokrićem iz tog ugovora, te je tako sud pravilno zaključio da je limitirana svota osiguranja po sklopljenom ugovoru iscrpljena s već isplaćenim naknadama tužiteljima.

Za kumulaciju dvaju osiguranja temeljem kojih bi tužitelji mogli ostvarivati dodatnu naknadu, iz činjeničnih utvrđenja sudova s kojima je vezan ovaj revizijski sud, jer se sukladno čl. 385. ZPP-a revizijski sud ne može upuštati u utvrđivanje činjeničnog stanja, zato nema, suprotno reviziji, zakonske osnove.

Valjalo je stoga u svemu odbiti reviziju tužitelja i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 8. siječnja 2015.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.