Rev-335/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 335/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Tome Gložinića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. T. G. iz K., zastupana po ocu i zz J. G., a ovaj po punomoćniku J. J., odvjetniku iz K., protiv tuženika C. o. d.d., Filijala u K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 29. rujna 1998. godine, br. Gž 610/97, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 5. lipnja 1997. godine, br. P 873/95, u sjednici održanoj 13. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se djelomično prihvaća kao osnovana, te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu od 29. rujna 1998. godine, br. Gž 610/97 i presuda Općinskog suda u Karlovcu od 5. lipnja 1997. godine, br. P 873/95, tako da je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti svotu od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 1997. godine do isplate, a za više traženi iznos tužbeni zahtjev se odbija.

Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak spora u ukupnom iznosu od 1.222,00 kn, a za više traženo zahtjev za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan, iz osnova naknade štete, tužiteljici isplatiti svotu od 24.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 7. veljače 1995. godine do isplate, više iznos od 5.460,00 kn na ime troška spora, a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, a djelomično prihvaćena kao osnovana žalba tuženika, te djelomično preinačena prvostupanjska presuda, tako da je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti svotu od 16.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 1997. godine do isplate, više iznos od 831,90 kn na ime troška spora, a za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno izjavila reviziju pozivom na revizijske razloge bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Predložila je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev u cijelosti bude prihvaćen kao osnovan.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženika obveže da joj naknadi štetu nastalu uslijed ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, krivnjom osiguranika tuženika.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je 7. siječnja 1995. godine automobil, osiguran kod tuženika, zahvatio tužiteljicu (tada u dobi od 5 godina) u času kada je pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu u pravcu kretanja automobila,

- da se automobil neposredno prije nezgode kretao brzinom od 48-49 km/h, iako su tri prometna znaka na tom dijelu prometnice upozoravala vozače na: opća opasnost, ograničenje brzine 40 km/h i djeca na cesti,

- da je vozač koji je upravljao automobilom osiguranim kod tuženika uočio mlt. tužiteljicu na rubu kolnika, da je započeo sa kočenjem tek kada je tužiteljica stupila na kolnik, a da do nezgode ne bi došlo da se automobil kretao brzinom od 40 km/h,

- da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila ozljede: ogrebotine i natučenje po čelu, nosu i desnoj natkoljenici, te razderotinu gornje usnice i prijelom nosne kosti, zbog kojih ozljeda je trpila fizičke boli (jake u trajanju 2 dana, srednje jake u trajanju od 21 dan, te laki boli u trajanju od 56 dana) i strah (primarni za 2 dana, sekundarni u jakom stupnju 2-3 dana, u srednjem stupnju 10 dana, te u jakom stupnju 2-3 tjedna, s time da nije ostavio trajne posljedice), a tužiteljica je za cijelo vrijeme za koje je trpjela bolove morala ulagati pojačane napore, koji su se manifestirali u otežanom disanju, izbjegavanju učešća u igri i sl.

Temeljem izloženih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljica štetnom događaju doprinjela za 20%.

Prvostupanjski je sud, primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), utvrdio visinu naknade za pojedine oblike nematerijalne štete i to: za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 7.000,00 kn i na ime duševnih boli za ulaganje pojačanih napora u iznosu od 8.000,00 kn.

Prema stajalištu drugostupanjskog suda zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime duševnih bolova zbog pojačanih napora ne pokazuje se osnovanim s obzirom da je maloljetna tužiteljica trebala ulagati pojačane napore za kratko vrijeme i to samo za vrijeme trajanja fizičkih bolova, dok je za pretrpljeni strah tužiteljice utvrdio visinu u iznosu od 5.000,00 kn, tako da je tužiteljici pobijanom presudom, uzevši u obzir i njen doprinos štetnom događaju, dosuđena svota u ukupnom iznosu od 16.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (5. lipnja 1997. godine) do isplate.

Prema prosudbi ovog revizijskog suda pogrešnim se pokazuje zaključak nižestupanjskih sudova da je mlt. tužiteljica u konkretnom slučaju doprinjela štetnom događaju.

Naime, činjenica da se automobil osiguranika tuženika kretao nedopuštenom brzinom, što je u uzročnoj vezi sa nastupjelim štetnim događajem, te da su pored prometnog znaka ograničenja brzine, vozače automobila na tom dijelu prometnice, upozoravali prometni znaci na opću opasnost i djeca na cesti, te da je vozač automobila uočio mlt. tužiteljicu uz rub kolnika s lijeve strane u pravcu skretanja automobila, prije nego je tužiteljica stupila na kolnik – upućuje na zaključak da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom osiguranika tuženika.

Pravilnim se pokazuje zaključak izjavljen u pobijanoj presudi da nije osnovan zahtjev tužiteljice da joj se dosudi naknada za pojačane napore, s obzirom da su pojačani napori trajali kratko vrijeme i baš dok je tužiteljica trpjela fizičke boli.

Suprotno onome što se ističe u reviziji, prema ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno je, kraj izloženih činjeničnih utvrđenja tužiteljici utvrđena visina naknade za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 15.000,00 kn, a za pretrpljeni strah u iznosu od 5.000,00 kn. S obzirom na izloženo – a kako nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP)

– valjalo je reviziju djelomično prihvatiti kao osnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

O trošku postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 13. ožujka 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.