Kž-92/1996 · Županijski sud u Dubrovniku

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U DUBROVNIKU

KŽ-92/96

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Marinka Perića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Gašpara Lujaka i Bruna Karninčića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marice Uglešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. K., zbog kaznenog djela iz članka 161. stavak 4. sa člankom 156. stavak 3. i 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (dalje: KZ RH), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Kv. 44/96 od 19. srpnja 1996. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 1996. godine

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba optuženika, te se rješenje suda prvog stupnja preinačuje, na način da se na temelju članka 2. stavka 2. Zakona o općem oprostu protiv optuženika Tomislava Klanca

obustavlja kazneni postupak

zbog kaznenog djela iz članka 161. stavak 4. u vezi sa člankom 156. stavak 3. i 1. KZ RH, a povodom optužnice općinskom državnog odvjetnika u Dubrovniku pod poslovnim brojem KT. 260/92 od 12. siječnja 1996. godine.

Na temelju članka 91. stavak 1. Zakona o krivičnom postupku (dalje:ZKP) troškovi kaznenog postupka iz članka 87. stavak 2. točka 1-5 ZKP, te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada optuženikovog branitelja A. Ž., odvjetnika iz B., padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog optuženika T. K., optuženog optužnicom općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku pod poslovnim brojem KT. 260/92 od 12. siječnja 1996. godine, zbog kaznenog djela iz članka 151. stavak 4. u vezi sa člankom 156. stavak 3. i 1. KZRH, za primjenu Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 58/92, 39/95).

Protiv tog rješenja optuženik je pravovremeno podnio žalbu po svom branitelju A. Ž., odvjetniku iz B., uz prijedlog da se to rješenje preinači na način da se primjenom ranije navedenog zakona postupak protiv optuženika obustavi.

Izjašnjavajući se o podnesenoj žalbi, sukladno članku 360. stavak 2. ZKP, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku Marijan Levanat je u svom pismenom prijedlogu pod poslovnim brojem KTŽ.84/95 od 10. listopada 1996. godine predložio da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Žalba je osnovana.

Prije svega, za reći je da je, a nakon sto je optuženik dana 27. srpnja 1996. godine podnio žalbu protiv rješenja suda prvog stupnja, na dan 5. listopada 1996. godine stupio na snagu Zakon o općem oprostu ("Narodne novine", broj 80/96), čijim člankom 6. točka 1. je prestao važiti ranije navedeni Zakon, tako da u konkretnom slučaju pobijano rješenje suda prvog stupnja povodom optuženikove žalbe od strane ovog suda, kao suda drugog stupnja, treba ispitati u skladu sa odredbama Zakona o općem oprostu.

Člankom 1. Zakona o općem oprostu je propisano da se daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj (stavak 1.), te da se taj oprost odnosi na djela počinjena u razdoblju od17. kolovoza 1990. godine do 23. kolovoza 1996. godine (stavak 3), dok je člankom 2. stavak 2. istog Zakona propisano da će se kazneni postupak pokrenut protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. tog Zakona obustaviti.

Okrivljenik bi krivično djelo koje mu se optužbom stavlja na teret počinio dana 29. srpnja 1992. godine, dakle u razdoblju iz članka 1. stavak 3. Zakona o općem oprostu, a ono je u direktnoj svezi s agresijom na Republiku Hrvatsku.

Ta sveza postoji pošto je optuženik kritične prigode neprijeporno upravljao ovim vozilom nalazeći se po zapovijedi zapovjednika Antiterorističke jedinice "Lučko" MUP-a RH, a kao pripadnik te jedinice, na izvršenju hitne zadaće čišćenja terena od zaostalih neprijateljskih grupa na širem području Dubrovnika, u kojim zadaća je optuženikova jedinica, sa ostalim jedinicama Specijalne policije MUP-a RH, zajednički sa postrojbama HV sudjelovala u akciji "Krug" na oslobađanju okupiranog područja županije Dubrovačko- neretvanske, te čišćenju terena od zaostalih neprijateljskih grupa.

Naime, da bi optuženik ovo krivično djelo počinio izvršavajući navedenu službenu zadaću, te da je to djelo upravo uslijed toga u direktnoj svezi sa agresijom na Republiku Hrvatsku, neprijeporno proizlazi iz u spisu priloženih potvrde i izvješća zapovjednika Antiterorističke jedinice "Lučko" (list 81 i 83), tako da na optuženika, pravilnom primjenom zakona, treba primijeniti Zakon o općem oprostu.

To što na samom mjestu gdje je došlo do ove prometne nezgode tada nisu vođene ratne operacije, nije od utjecaja za postojanje sveze krivičnog djela koje bi počinio optuženik sa agresijom na Republiku Hrvatsku, jer je ratnih djelovanja bilo u zaleđu, a općepoznato je da su u to vrijeme u cijelom ovom (zapadnom) području grada Dubrovnika, pa i šire, bile smještene postrojbe HV i Specijalne policije, koje su sudjelovale u oslobađanju tada još uvijek okupiranih dijelova županije Dubrovačko-neretvanske, te koje su se u izvršenju pred njih postavljenih zadaća nužno morale koristiti i postojećim prometnicama na ovom području.

Prema tome, osnovano se u optuženikovoj žalbi ukazuje da je na njega trebalo primijeniti oprost.

S obzirom da je postupak protiv optuženika obustavljen, na temelju članka 91. stavak 1. ZKP je odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 87. stavak 2. točka 1-5 ZKP, te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada optuženikovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Zbog toga je, a na temelju članka 2. stavak 2. Zakona o općem oprostu i članka 385. stavak 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 17. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

Marinko Perić v.r.