Croatian court dismisses appeal in small value transport dispute, upholding first-instance judgment on fare and penalty.
Legislator summary
AI generatedThe Second Instance Court in Split dismissed the defendant's appeal against a first-instance judgment regarding a transport fare dispute. The lower court partially upheld a payment order for a 500 kuna tariff surcharge while cancelling a separate order for an 11.70 kuna ticket price due to missing documentation. The appellate court rejected the appeal because the case involved a small value dispute, prohibiting review of factual findings, and because the defendant raised a statute of limitations objection for the first time during the appeal rather than the initial proceedings.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 353. st. 1.; ZPP čl. 458. st. 1.; ZPP čl. 352. st. 2.; ZPP čl. 365. st. 2.; ZPP čl. 368. st. 1.; ZPP čl. 154. st. 1.; ZPP čl. 166. st. 1. In small value disputes, appeals cannot challenge factual findings, and late-raised statute of limitations objections are inadmissible, leading to the dismissal of the appeal and confirmation of the first-instance judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3018/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja H. P. d.o.o., Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetnčikog društva S. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika F. J. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. & Š. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Povrv-1244/16-11 od 6. srpnja 2017., 21. siječnja 2019.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj Povrv-1244/16-11 od 6. srpnja 2017., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. S. iz V. G., poslovni broj Ovrv-335/2016 od 15. travnja 2016., u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. listopada 2015. pa do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 262,50 kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. travnja 2016. pa do isplate (točka I. izreke).
Istom je presudom ukinut citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 11,70 kuna sa zateznim kamatama od 8. listopada 2015. pa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 566,25 kuna sa zateznim kamatama od 15. travnja 2016. pa do isplate (točka II. izreke).
Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna (točka III. izreke).
Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući je u dosuđujućem dijelu, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu na preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.
U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženika kao neosnovanima u cijelosti, predlažući da drugostupanjski sud odbije njegovu žalbu i potvrdi presudu prvostupanjskog suda.
Žalba nije osnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za prijevoz i to putne karte od 11,70 kuna i tarifnog dodatka od 500,00 kuna na temelju ugovora o prijevozu.
S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 511,70 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.
Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i da je tuženik 7. listopada 2015. zatečen u vlaku br. 8078 na relaciji Z. G.-Z. bez prijevozne karte te da je predočio mjesečnu kartu za učenike za rujan 2015., da toga dana kartu nije kupio ni kod kontrolora jer nije imao novca te da je mjesečni pokaz za 10/2015. kupio 12. listopada 2015., kao i da utuženi dug nije podmirio. S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud zaključio je kako prema odredbi Tarife 103. za prijevoz putnika u domaćem prijevozu, tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos u visini cijene tarifnog dodatka od 500,00 kuna, dok da nije dužan platiti iznos od 11,70 kuna na ime cijene prijevozne karte, zbog toga što je točkom 3.4. Tarife 103. propisano da za nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru, putniku se naplaćuje tarifni dodatak od 500,00 kuna bez cijene za prijevoznu kartu.
Na tako utvrđeno činjenično stanje, u čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti, jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim dijelom prvostupanjske presude održao na snazi citirani platni nalog.
Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi žalitelja istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.
Naime, u ovoj vrsti sporova je, u postupku povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi tuženika se dijelom odnose na činjenično stanje te na činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj nema zakonsku obvezu prije podnošenja prijedloga za ovrhu tuženiku poslati opomenu i pozvati ga na plaćanje obaveze te slanje opomene nije preduvjet za pokretanje postupka pred sudom, odnosno pred javnim bilježnikom.
Isto tako, vezano za prigovor zastare potraživanja, kojeg tuženik navodi u žalbi, ističe se da ga, sukladno članku 352. stavku 2. ZPP-a, koji propisuje da ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi, ovaj drugostupanjski sud ne može cijeniti. Naime, tuženik prigovor zastare nije nikako isticao tijekom prvostupanjskog postupka nego tek sada u žalbi.
Dakle, žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.
Odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i 164. ZPP-a.
Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
Odlučujući pak o troškovima odgovora na žalbu na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da taj trošak tužitelja nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s člankom 155. ZPP-a, pa je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 21. siječnja 2019.
Sutkinja:
Marija Šimičić, v. r.