Pr-1758/2023-18 · Općinski radni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1758/2023-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja ZE, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB-52634238587 zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja LE, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Klasića, savjetnika u OGDOZ (generalna punomoć SU 275/24), 15. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB-52634238587 da tužitelju ZE, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati na ime troškova prijevoza iznos od 2.526,58 eur neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 1.127,02 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 662,95 eur od 16. listopada 2022. do isplate i

- na iznos od 736,61 eur od 16. studenog 2022. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB-52634238587 da tužitelju ZE, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 437,50 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. prosinca 2023. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate troškova prijevoza. U tužbi navodi da je kao državni službenik, u razdoblju od 6. srpnja 2021. do 31. listopada 2022., bio raspoređen na rad u Zatvor u Zagrebu na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u Odsjeku unutarnjeg osiguranja u Odjelu osiguranja.

Nadalje navodi da mu tuženik nije isplaćivao naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, unatoč ispunjavanju uvjeta iz čl. 53. st. 6. i 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, dalje KU/17) i čl. 52. st. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22, dalje KU/22). Ističe da je 23. svibnja 2022. podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla za razdoblje od 6. srpnja 2021. do 31. listopada 2022. sukladno odredbi čl. 52. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, s time da mu je zahtjev odbijen, uz obrazloženje da isti nije osnovan budući da nije nesporno utvrđeno da je redovito dolazio na posao s adrese prebivališta i odlazio s posla na adresu prebivališta.

Naglašava da udaljenost od mjesta njegova prebivališta u mjesto rada iznosi 184 km, odnosno iz mjesta rada 185 km, a na relaciji [adresa] nema organiziranog javnog prijevoza, koji bi mu omogućio redoviti dolazak na posao i povrat s posla, do mjesta rada u Zagrebu. Poziva se na odredbu čl. 53. st. 8. KU/17, odnosno na odredbu čl. 52. st. 14. KU/22.

Navodi da Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, nije utvrdilo osnovanim njegov zahtjev za mirno rješenje spora.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. lipnja 2025. potražuje na ime troškova prijevoza ukupan iznos od 2.526,58 eur neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to navedeno pod točkom I izreke ove presude. Također potražuje troškove parničnog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je tužitelj bio je državni službenik Zatvora u Zagrebu na neodređeno vrijeme u razdoblju od 6. srpnja 2021. do 31. listopada 2022., raspoređen na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u Odsjeku unutarnjeg osiguranja u Odjelu osiguranja.

Također čini nespornim da je 23. svibnja 2022. podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla sukladno odredbi čl. 52. st. 5. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22). Ističe da je Odlukom Ministarstva pravosuđa i uprave od 25. srpnja 2022. odbijen zahtjev tužitelja, službenika Zatvora u Zagrebu, za naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla za udaljenost od prebivališta u mjestu [adresa] do mjesta rada u Zagrebu, koja je veća od 100 km, budući da nije nesporno utvrđeno da tužitelj redovito dolazi na posao s adrese prebivališta i odlazi s posla na adresu prebivališta.

Pojašnjava da je prilikom terenske provjere policijskih službenika, dolaskom na adresu [adresa] u stan u prizemlju zatečen tužitelj, a na istoj adresi, na prvom katu zatečena je SE, koja je navela da tužitelj već oko 4 mjeseca boravi na navedenoj adresi u stanu u prizemlju.

Nadalje navodi da je tužitelju državna služba u Zatvoru u Zagrebu, na adresi [adresa] u [adresa] prestala 31. listopada 2022. jer je rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. listopada 2022., trajno premješten s danom 1. studenog 2022. u Zatvor u Požegi.

Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

4. Na ročištu održanom 10. lipnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 14. srpnja 2023. s potvrdom pošte o primitku preporučene pošiljke (str. 5-7 i 8 spisa), odgovor tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora od 17. listopada 2023. (str. 9-10 spisa), obrazac HZMO-a – prijava o početku osiguranja tužitelja kao i prijava o prestanku osiguranja tužitelja (str. 15-16 spisa), izjavu tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova prijevoza od 23. svibnja 2022. (str. 17-18 spisa), google maps – udaljenost od Pavlovaca do [adresa] (str. 19 spisa), elektronički zapis MUP-a o prebivalištu tužitelja (str. 22 spisa), presliku osobne iskaznice tužitelja ( str. 13 spisa), karticu poreza na dohodak od nesamostalnog rada za tužitelja od 1. listopada 2021. (str. 24 spisa), Odluku Ministarstva pravosuđa i uprave od 25. srpnja 2022. ( str. 26-27 spisa), zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 31. kolovoza 2021. (str. 28 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 15. rujna 2022. (str. 29 spisa), izvješće MUP-a od 28. lipnja 2022. (str. 30 spisa), e-mail komunikaciju vezano za utvrđivanje stvarnog prebivališta tužitelja (str. 31-34 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. listopada 2022. (str. 35-36 spisa), dopise Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. listopada 2022. i 21. lipnja 2022. (str. 37 i 38-39 spisa), pretplatnički račun HAC ENC i dokumentaciju vezano za isto (str. 45-47 spisa), izračun troškova prijevoza za utuženi period sa evidencijom o radnom vremenu (str. 65-70 spisa) i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave o rasporedu tužitelja od 13. srpnja 2022. (str. 75-77 spisa).

6. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 59 spisa) te svjedoka SE (str. 58-59 spisa) i RE (str. 80-81 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade troškova prijevoza na posao i s posla za utuženi period.

9. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika, odnosno da je bio državni službenik Zatvora u Zagrebu u razdoblju od 6. srpnja 2021. do 31. listopada 2022., raspoređen na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u Odsjeku unutarnjeg osiguranja u Odjelu osiguranja i da je s 1. studenim 2022. trajno premješten u Odsjek unutarnjeg i vanjskog osiguranja Odjela osiguranja u Zatvoru u Požegi.

10. Također je nesporno da je tužitelj 23. svibnja 2022. podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla sukladno odredbi čl. 52. st. 5. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22) te da je njegov zahtjev Odlukom Ministarstva pravosuđa i uprave od 25. srpnja 2022. odbijen.

11. Nesporno je i da udaljenost od mjesta [adresa] (mjesta prebivališta tužitelja) i Zatvora Remetinec, [adresa] (mjesto rada tužitelja) i obratno iznosi 185 km, te da na relaciji [adresa] u utuženom periodu nije bilo organiziranog javnog prijevoza.

12. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

13. Među parničnim strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na naknadu troškova prijevoza za utuženo razdoblje, odnosno je li tužitelj u utuženom razdoblju na posao dolazio sa adrese prebivališta [adresa] i je li se s posla vraćao na navedenu adresu.

14. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 14. srpnja 2023. (predanog pošti 18. srpnja 2023.) proizlazi da se tužitelj sukladno odredbi čl. 186. a ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, s time da je tuženik dopisom od 17. listopada 2023. izvijestio pun. tužitelja da zahtjev za mirno rješenje spora smatra neosnovanim.

15. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu od 13. srpnja 2022. proizlazi da se tužitelj s danom 5. srpnja 2022. raspoređuje na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u Odsjek unutarnjeg osiguranja u Odjelu osiguranja u Zatvoru u Zagrebu.

16. Iz zahtjeva za naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla od 23. svibnja 2022. proizlazi da je tužitelj dao izjavu da svaki dan putuje na posao i s posla iz [adresa], da udaljenost od adrese stanovanja do mjesta i adrese rada – Zatvor u Zagrebu, [adresa] iznosi 185 km te da sukladno čl. 52. KU za državne službenike i namještenike potražuje naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

17. Iz izviješća MUP-a od 28. lipnja 2022. proizlazi da obavještavaju Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu, da su na njihovo traženje izvršili terensku provjeru za tužitelja i da su policijski službenici dolaskom na adresu u [adresa], u obiteljskoj kući zatekli vlasnicu iste ŠE koja je izjavila da joj tužitelj nije poznat i da ona sama živi u kući na navedenoj adresi. Nadalje iz istog proizlazi da je dolaskom policijskih službenika na adresu u [adresa], na prvom katu stambene zgrade zatečena SE koja je navela da tužitelj već oko 4 mjeseca boravi na navedenoj adresi u stanu u prizemlju, te da je u navedenom stanu u prizemlju zatečen tužitelj koji je tom prilikom izjavio da u istom kao podstanar stanuje njegov brat RE te da je on kod njega u stanu nekoliko dana i da se vraća na svoju adresu prebivališta.

18. Iz e-mail korespondencije od 28. lipnja 2022. vezano za utvrđivanje stvarnog prebivališta tužitelja proizlazi da djelatnik MUP-a OE obavještava Zatvor u Zagrebu da što se tiče postupanja po čl. 4. i 12. Zakona o prebivalištu policijski službenici nisu utvrdili elemente prekršaja jer tužitelj dolazi na adresu prebivališta [adresa], dok se obavijesni razgovori nisu obavljali sa smještanima i susjedima iz razloga što se radi o manjem selu gdje svako svakog poznaje te su procijenili da bi takvim razgovorima procurila informacija da ga se diskretno nadzire.

Nadalje iz e-maila od ..2022. OE obavještava Zatvor u Zagrebu da je dana 1. srpnja 2022. u vremenu od 4,00 do 5,00 sati izvršen diskretan nadzor kojom prilikom je tužitelj uočen u 5,00 sati kako izlazi iz svog dvorišta [adresa] sa vozilom [registarska oznaka] te da se udaljuje u pravcu Nove Gradiške. Službu je obavljao od 7,00 do 19,00 sati, a dana 2. srpnja 2022. u vremenu od 16,15 do 17,45 sati nadzor je izvršen te tužitelj nije uočen da odlazi na posao niti je u njegovom dvorištu [adresa] uočeno njegovo vozilo [registarska oznaka]. Službu je trebao obnašati u vremenu od 19,00 do 7,00 sati.

19. Iz Odluke Ministarstva pravosuđa i uprave od 25. srpnja 2022. proizlazi da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla za udaljenost od prebivališta u mjestu [adresa] do mjesta rada u Zagrebu koja je veća od 100 km.

U obrazloženju se navodi da je u postupku utvrđeno:

-da je tužitelj primljen u državnu službu na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u svojstvu vježbenika u Odjel osiguranja Zatvora u Zagrebu rješenjem od 11. svibnja 2021. te da je s danom 5. srpnja 2021. raspoređen na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u svojstvu vježbenika u Odsjeku unutarnjeg osiguranja, Odjel osiguranja u Zatvoru u Zagrebu, do 5. srpnja 2022. kada je raspoređen na radno mjesto mlađi pravosudni policajac, u Odsjeku unutarnjeg osiguranja, Odjel osiguranja u Zatvoru u Zagrebu temeljem rješenja Zatvora u Zagrebu od 13. srpnja 2022.,

-da tužitelj od 19. prosinca 2001. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a što je vidljivo iz elektroničkog zapisa o prebivalištu MUP-a, s time da mu je mjesto rada na adresi [adresa], gdje je sjedište Zatvora u Zagrebu,

-da je udaljenost s adrese prebivališta u mjesto rada 184 km odnosno iz mjesta rada 185 km te da na relaciji [adresa] nema organiziranog javnog prijevoza koji bi tužitelju omogućio redoviti odlazak na posao i povratak s posla sukladno čl. 52. st.10. KU,

-da je prilikom terenske provjere policijskih službenika, III Policijske postaje Zagreb, Policijska uprava Zagrebačka dolaskom na adresu u [adresa], u stanu u prizemlju zatečen tužitelj koji je tom prilikom izjavio da u istom kao podstanar stanuje njegov brat RE te da je on kod njega u stanu nekoliko dana i da se vraća na svoju adresu prebivališta. Također je na istoj adresi zatečena i SE koja je navela da tužitelj već oko 4 mj. boravi na navedenoj adresi u stanu u prizemlju, a što proizlazi iz dopisa MUP-a od 28. lipnja 2022.,

-da dostavljena izviješća o prijeđenoj udaljenosti pri dolasku na posao i odlasku s posla ne odgovaraju stvarnom stanju dolazaka i odlazaka na adresu prebivališta tužitelja što proizlazi iz izviješća terenske provjere III Policijske postaje Zagreb i Policijske postaje Požega dostavljene elektroničkom poštom 2. srpnja 2022. Zaključno se navodi da s obzirom na sve navedeno nije nesporno utvrđeno da tužitelj redovito dolazi na posao s adrese prebivališta i odlazi s posla na adresu prebivališta te je zbog navedenog odlučeno da se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova prijevoza.

20. Iz zahtjeva za zaštitu prava od 29. kolovoza 2022. proizlazi da se tužitelj obraća poslodavcu navodeći da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova prijevoza budući je njegova adresa prebivališta i stvarno mjesto stanovanja u [adresa]. Tužitelj u istom naglašava da nije točno da živi i odlazi na posao s adrese [adresa], jer na toj adresi živi njegov brat, a on živi i putuje na posao iz [adresa] te o tome mogu posvjedočiti njegovi roditelji kao i susjedi.

21. Iz odgovora Ministarstva pravosuđa i uprave na zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 15. rujna 2022. proizlazi da nije nesporno utvrđeno da redovito dolazi na posao s adrese prebivališta i odlazi s posla na adresu prebivališta te da je iz dopisa III Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave Zagrebačke od 28. lipnja 2022. razvidno da je tužitelj prilikom terenske provjere policijskih službenika zatečen u prizemlju stambene zgrade na adresi u [adresa], te da je SE izjavila da tužitelj boravi u stanu u prizemlju stambene zgrade na navedenoj adresi već 4 mjeseca.

22. Iz pregleda računa HAC ENC na ime tužitelja za razdoblje od 13. lipnja 2022. do 31. listopada 2022. proizlazi da je tužitelj učestalo, gotovo svakodnevno koristio autocestu te da je na istu ulazio najčešće u Novoj Gradišci ili Ivanja Reci te najčešće izlazio sa auto ceste također u Novoj Gradišci ili Ivanja Reci. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj i 2. srpnja 2022. koristio auto cestu.

23. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. listopada 2022. proizlazi da se tužitelj, raspoređen na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u Odsjeku unutarnjeg osiguranja u Odjelu osiguranja u Zatvoru u Zagrebu, trajno premješta s danom 1. studenog 2022. na radno mjesto mlađi pravosudni policajac u Odsjek unutarnjeg i vanjskog osiguranja Odjela osiguranja u Zatvoru u Požegi. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je Ministarstvo pravosuđa i uprave 6. rujna 2022. zaprimilo zamolbu tužitelja za trajni premještaj u Kaznionicu ili Zatvor u Požegi s obzirom na njegovo mjesto prebivališta [adresa]. Također je navedeno da je s predmetnom zamolbom suglasan upravitelj Zatvora u Zagrebu i to radi racionalnog korištenja proračunskih sredstava i smanjenja izdataka troškova naknade prijevoza za imenovanog. Nadalje je navedeno da je s istim suglasan i upravitelj Zatvora u Požegi s obzirom na potrebe posla zbog otvaranja novih odsjeka u Odjelu osiguranja.

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u utuženom periodu bio zaposlen u Ministarstvu pravosuđa na radnom mjestu pravosudnog policajca u Odjelu vanjskog i unutarnjeg osiguranja u Zatvoru u Zagrebu. Naveo je da je u utuženom periodu kao i danas imao prebivalište na adresi [adresa], a mjesto rada bilo mu je u [adresa]. Nadalje je naveo da mu je najkraća udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada iznosila 185 km u jednom smjeru. Navodi da nije bio organiziran javni prijevoz od mjesta njegovog prebivališta do mjesta rada, a s obzirom na njegovo radno vrijeme išao je na posao osobnim automobilom. Navodi da mu je u utuženom periodu brat RE prebivao na adresi [adresa].Naglašava da u utuženom razdoblju nije stanovao kod brata u Zagrebu, već je putovao iz [adresa], odnosno Požege u Zagreb na rad i natrag. Navodi da je kod brata stanovao u jednom periodu, ali je to bilo prije utuženog perioda. Ističe da u utuženom periodu nije prespavao kod brata i niti je išao na posao od njega. Nadalje navodi da je prilikom terenske provjere u lipnju 2022. bio kod brata u Zagrebu na adresi [adresa], jer je tog dana radio od 19,00 do 7,00 sati te je došao oko 14 sati kod brata jer se brat selio kod djevojke te mu je pomagao pakirati se. Također navodi da su ga tada policijski službenici pitali da li živi tu kod brata, na što je on odgovorio da ne živi, već je došao pomoći bratu s preseljenjem. Navodi da SE osobno ne poznaje, već ju je par puta vidio. Naglašava da od 1. studenog 2022. više ne radi u Zagrebu, jer je dobio trajni premještaj i premješten je na rad u Zatvor u Požegi.

Također je naveo da je radio u smjenama i to npr. jedan dan od 7-19 sati, a drugi dan od 19,00 do 7,00 ujutro i onda bi imao slobodno taj dan kada bih došao kući i slijedeći dan, tj. radio je u turnusu 12-24-48.

25. Iz iskaza svjedoka SE proizlazi da prebiva na adresi u [adresa], a na toj adresi je pribivala i u utuženom periodu. Navodi da tužitelja poznaje jer je on od njezinog šogora bratić, s time da ga je u utuženom periodu vidjela jedanput ili dva puta na adresi u [adresa].

Naglašava da su na terenskoj provjeri na njezinoj adresi prebivanja bili policijski službenici i tada su je tražili osobnu iskaznicu i pitali ju da li tužitelj prebiva na toj adresi, na što im je rekla da ga je vidjela jedanput ili dva puta, s time da policijskim službenicima nije rekla da tužitelj na adresi u [adresa] boravi oko 4 mjeseca.

26. Iz iskaza svjedoka RE (brata tužitelja) proizlazi da je u utuženom periodu prebivao na adresi u [adresa], a tužitelj je prebivao na adresi [adresa], a radio je u Zagrebu, u zatvoru Remetinec. Naglašava da tužitelj u utuženom periodu nije prebivao kod njega na adresi u [adresa] niti je išao na posao s njegove adrese, s time da je tužitelj znao u utuženom periodu svratiti prije posla ili poslije posla da se podruže, popiju piće i sl. Sjeća se da je bila terenska provjera, odnosno da su policijski službenici došli na njegovu adresu u Zagrebu, a njegov brat je bio kod njega s obzirom da je tog dana radio od 19,00 sati i isti mu je pomagao jer se on selio na drugu adresu - Savski gaj.

27. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka RE u dijelu u kojem su iskazali da je tužitelj u utuženom periodu prebivao na adresi [adresa], a da mu je mjesto rada bilo u [adresa], ([adresa]). Naime, da je tužitelj imao prebivalište na adresi [adresa] proizlazi i iz preslike osobne iskaznice tužitelja kao i iz elektroničkog zapisa MUP-a o prebivalištu tužitelja te iz kartice poreza na dohodak od nesamostalnog rada za tužitelja od 1. listopada 2021.

28. Nadalje iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka RE proizlazi da tužitelj u utuženom periodu nije stanovao kod RE u [adresa], s time da je ponekad došao kod njega prije ili poslije posla na druženje, piće i sl., a što je sud ocijenio životnim i uvjerljivim. U prilog istome je i iskaz svjedoka SE koja je u utuženom periodu prebivala na adresi [adresa],a na kojoj je prebivao i brat tužitelja svjedok RE i koja je navela da je tužitelja u utuženom periodu vidjela jedan ili dva puta na navedenoj adresi.

29. Sud je također prihvatio suglasne iskaze tužitelja i svjedoka RE u dijelu u kojem su naveli da je bila terenska provjera u lipnju 2022. i da su policijski službenici zatekli tužitelja na adresi [adresa] kod brata (svjedoka RE) i da su rekli policijskim službenicima da tužitelj tu ne živi, već je toga dana tužitelj radio od 19,00 sati te je došao pomoći bratu koji se selio na drugu adresu. Isto je potvrdila i svjedok SE koja je u svom iskazu navela da je bila terenska provjera i da su je policijski službenici pitali da li tužitelj prebiva na toj adresi, a ona im je odgovorila da ga je vidjela jedanput ili dva puta, s time da je na upit suda navela da policijskim službenicima nije rekla da tužitelj na toj adresi prebiva već 4 mjeseca, kako je to navedeno u izvješću MUP-a od 28. lipnja 2022.

30. Dakle, sud je na temelju personalnih dokaza, kao i materijalnih dokaza zaključio da je tužitelj u utuženom periodu prebivao na adresi [adresa] i da je na posao u [adresa] dolazio sa naprijed navedene adrese i da se s posla vraćao na navedenu adresu.

Tu treba naglasiti da je logično, životno i uvjerljivo da je tužitelj ponekad prije ili poslije posla znao otići kod brata RE koji je u utuženom periodu prebivao u [adresa] na adresi [adresa] te činjenica da je zatečen kod brata prilikom terenske provjere ne znači da je isti tamo i prebivao. Naime i svjedok SE je na navedenu okolnost navela da je tužitelja u utuženom periodu vidjela jedan ili dva puta.

Također treba ukazati da i iz pregleda računa HAC ENC na ime tužitelja za razdoblje od 13. lipnja 2022. do 31. listopada 2022. proizlazi da je tužitelj učestalo koristio ENC uređaj prilikom ulaska i izlaska sa auto ceste, a što ukazuje na to da je na posao išao iz mjesta prebivališta i vraćao se s posla također u mjesto prebivališta. Nadalje, treba ukazati i na to da terenska provjera na adresi u [adresa] nije vršena u kontinuitetu, već samo jedanput, te s obzirom na navedeno ne može se izvesti zaključak da je tužitelj doista prebivao na toj adresi i da je išao na posao i vraćao se s posla na tu adresu u Zagrebu. Isto tako terenska provjera koja je izvršena u [adresa], vršena je po par dana i to samo sat ili dva sukladno rasporedu rada tužitelja, a tužitelj je na posao mogao ići ranije i vraćati se s posla kasnije, kao što to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka FE. Dakle, niti iz tih podataka se ne može zaključiti da tužitelj nije odlazio na posao i vraćao se s posla na adresu svog prebivališta.

U prilog tome da je tužitelj doista prebivao na adresi [adresa] je i njegovo zahtjev da ga se premjesti na rad bliže njegovom prebivalištu, odnosno u Zatvor Požega, što mu je u konačnici i odobreno rješenjem o trajnom premještaju od 17. studenog 2022. s danom od 1. studenog 2022.

31. Odredbom čl. 52.st.1. KU za državne službenike i namještenike propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva km, a st. 5. istog članka propisano je ako je udaljenost od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada veća od 100 km, pravo na naknadu troškova prijevoza utvrđuje nadležni ministar posebnom odlukom. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 14. KU/22 propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje, a ako se troškovi mostarine i/ili tunelarine ne mogu odvojiti od troškova cestarine, zaposlenik ima pravo na naknadu cjelokupnog iznosa troška, uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC HAC-a ili AZM-a na njegovo ime.

32. Slijedom navedenog sud smatra da je tuženik neosnovano odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla i da tužitelj u utuženom periodu sukladno čl. 52. st. 14. KU za državne službenike i namještenike ima pravo na naknadu troškova prijevoza.

33. Tužitelj je na okolnost visine tužbenog zahtjeva predložio provođenje financijskog vještačenja, s time da je tuženik sačinio izračun naknade troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla tužitelja za utuženi period, a koji izračun je tužitelj prihvatio i u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev.

34. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla dosudio ukupan iznos od 2.526,58 eur neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to navedeno pod točkom I izreke presude.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 ,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

37. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

38. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32 ), troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 9. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 17. listopada 2024., 6. svibnja 2025. i 10. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eur (tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.150,00 eur.

39. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 287,50 eur, te trošak tužitelja ukupno iznosi 1.437,50 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 437,50 eur odbija kao neosnovan.

40. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 30. listopada 2024. (31. listopada 2024.) jer je istim dostavio dokumentaciju kao i adresu svjedoka, a što je trebao učiniti u tužbi ili na pripremnom ročištu.

41. Nadalje, nije mu priznao trošak sastava podneska od 9. lipnja 2025. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

42. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. srpnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku po OGDOZ