I Kž-1110/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1110/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. K., zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. i 3. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 07. listopada 2004. godine, broj Kv-105/04 (K-35/99), u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. Z. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Karlovcu, koje je postupalo u smislu čl. 500. ZKP/97, na temelju čl. 410. st. 1. ZKP, odbijen je zahtjev os. Z. K. za obnovu kaznenog postupka, završenog pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Slunju od 15. veljače 2000. godine, broj K-35/99 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 29. svibnja 2000. godine, broj Kž-131/00, kojom je Z. K., zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. i 3. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Protiv tog rješenja, žali se os. Z. K., osobno i po branitelju Ž. S., odvjetniku u S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i dozvoli obnova kaznenog postupka, odnosno da se isto ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, podneskom od 20. prosinca 2004. godine, broj KŽ-DO-2143/04, predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi, osuđenik ponavlja navode sadržane u zahtjevu za obnovu postupka, te i nadalje smatra da su ponuđeni dokazi, izjave svjedoka M. D. i H. H., kao i priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojim je osuđeniku utvrđeno tjelesno oštećenje 6. stupnja, podobni dokazi da se prihvati njegov zahtjev za obnovu kaznenog postupka.

I Kž 1110/04-3

Osnovano je sud prvog stupnja, nakon provedenog izvida saslušanjem svjedoka M. D. (dok svjedok H. H. nije neposredno saslušan jer nije imao dozvolu policije Republike BiH za prelazak preko državne granice), zaključio da podneseni dokazi nisu prikladni u smislu čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, ispravnom analizom iskaza svjedoka M. D., te dovođenjem u vezu tog iskaza, kao i sadržaja izjave svjedoka H. H. s ostalim provedenim dokazima tijekom glavne rasprave (iskazi oštenika J. M., svjedoka V. B. i M. V., povijest bolesti za ošt. J. M., te potvrdu ambulante Rakovica Doma zdravlja Slunj), sud prvog stupnja, i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, ispravno zaključuje da dokazi saslušanjem svjedoka M. D. i H. H. nisu prikladni da sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje os. Z. K. ili njegovu osudu po blažem zakonu. Naime, iskaz svjedoka M. D. nije doveo u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja prilikom presuđenja u odnosu na krivnju os. Z. K., koja utvrđenja se temelje na iskazima oštećenika J. M. i svjedoka V. B. i M. V., te naročito na medicinskoj dokumentaciji o ozljedama koje je kritične zgode oštećenik zadobio. Opis inkriminiranog događaja, kako ga prikazuje svjedok M. D., u koliziji je s materijalnim dokazima u spisu, pa isti očito ne odgovara pravom stanju stvari i ne može se prihvatiti. Sve navedeno je sud prvog stupnja dostatno i valjano obrazložio, koje obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Isto tako, niti ponuđeni dokaz Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje od 15. ožujka 2000. godine, kojim je osuđeniku utvrđeno tjelesno oštećenje 6. stupnja, nije dokaz koji bi bio prikladan u smislu čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP, jer iz spisu priležeće medicinske dokumentacije doista ne proizlazi tvrdnja osuđenika da bi on, uslijed oštećenja organizma, bio nesposoban zadati udarac za kakav ga se tereti, budući je osuđenik posve pokretan, a ima određena ograničenja samo kod dužeg pješačenja, trčanja i nošenja težeg tereta. Stoga, niti činjenica da je sada, priloženim rješenjem, osuđeniku priznato tjelesno oštećenje 6. stupnja, očito ne dovodi u sumnju činjenično stanje na kojem se temelji pravomoćna presuda.

Kako je, prema tome, ispravno utvrđenje, a zatim i zaključak suda prvog stupnja u odnosu na zatraženu obnovu kaznenog postupka, to je žalbu os. Z. K. valjalo odbiti kao neosnovanu.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. siječnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.