Revr-369/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 369/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. C. iz B., protiv tuženika Bolnica za plućne bolesti i TBC Klenovnik, zastupanog po punomoćnici L. B.-P., odvjetnici iz V., radi poništaja upozorenja i naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. kolovoza 2003. godine, br. Gž 913/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 16. svibnja 2003. godine, br. P 391/02-16, u sjednici održanoj nadnevka 24. kolovoza 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. C. da se poništi upozorenje tuženika BOLNICE ZA PLUĆNE BOLESTI I TBC KLENOVNIK od 17.05.2002., i Odluka Upravnog vijeća tuženika od 28. lipnja 2002. godine br. …, te da se obveže tuženik da je dužan isplatiti tužiteljici naknadu materijalne štete za razdoblje od 20.05.2002. do 31.05.2002. u iznosu od 551,77 kn (petstopedesetjednu kunu i sedamdesetsedam lipa) neto, za razdoblje od 01.06.2002., do 27.06.2002. u iznosu od 1.048,35 kn (tisućučetrdesetosam kuna i tridesetpet lipa) neto, odnosno ukupan iznos od 1.600,12 kn (tisućušesto kuna i dvanaest lipa) neto i to sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 551,77 kn (petstopedesetjednu kunu i sedamdesetsedam lipa) počevši od 16.06.2002., a na iznos od 1.048,35 kn (tisućučetrdesetosam kuna i tridesetpet lipa) počevši od 16.07.2002., a sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 16.06.2002. pa do 30.06.2002. po stopi od 18% godišnje, a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a kao neosnovan.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice s osnove nematerijalne štete i to s osnove,

- povrede časti ugleda i dostojanstva u iznosu od 60.000,00 kn (šezdesettisuća kuna),

- s osnove smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna),

- s osnove pretrpljenog straha u iznosu od 10.000,00 kn (desettisuća kuna)

- s osnove povrede slobode i prava ličnosti u iznosu do 10.000,00 kn (desettisuća kuna), a kao neosnovan.

III/ Tužiteljica S. C. dužna je tuženiku BOLNICI ZA PLUĆNE BOLESTI I TBC KLENOVNIK nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.747,00 kn (sedamtisućasedamstočetrdesetsedam kuna), a u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju iz razloga označenih u čl. 385. st. 2. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se iste presude preinači u smislu navoda revizije.

Revizija je dopuštena, jer je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03) utvrdio vrijednost predmeta spora sa iznosom od 101.600,12 kn (str. lista 96 spisa).

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, o reviziji tužiteljice odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, dalje: ZPP).

Nižestupanjski sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se poziva revizija, jer nižestupanjske presude sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu i oni nisu u proturječju sami sa sobom, a niti sa dokazima izvedenim u postupku pred prvostupanjskim sudom, te se može ispitati njihovu pravilnost.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Tužiteljica je diplomirani pravnik i zaposlena je kod tuženika na poslovima voditelja Odjela za opće, pravne i kadrovske poslove, te je dobila od tuženika temeljem odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, dalje: ZR), te na temelju odredaba Pravilnika o radu, Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa od 17. svibnja 2002. godine slijedećeg sadržaja:

„Dana 22. travnja 2002. godine uputili ste dopis sa nazivom Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik Županu Varaždinske županije kojeg ste ujedno i osobno potpisali.

Za upućivanje dopisa prema trećim osobama sa nazivom Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik kao radnik Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik, u ovom slučaju niste imali posebno ovlaštenje osobe za zastupanje i predstavljanje Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik.

Opisanim postupkom počinili ste povredu radne obveze jer ste upotrijebili naziv Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik na dopisu kojim se osobno obraćate trećoj osobi i za koji niste imali ovlaštenje.

Dopis koji ste uputili u svoje osobno ime bez ovlaštenja trebali ste uputiti sa navođenjem svoje adrese i pod svojim imenom bez naziva Bolnice za plućne bolesti i TBC Klenovnik.

Ovime vas upozoravamo da ste dužni uredno izvršavati svoje radne obveze bez prekoračenja ovlasti jer u Bolnici za plućne bolesti i TBC Klenovnik ne obavljate poslove s posebnim ovlaštenjima.“ Ovo upozorenje potpisao je v.d. ravnatelj tužitelja V. K., dr. med..

Tužiteljica je nakon primitka ovog upozorenja otišla na bolovanje.

Između stranaka je sporno, da li je tuženik imao zakonsko ovlaštenje na donošenje navedenog upozorenja, da li se radi o šikani tuženika i da li je tuženik tužiteljici na taj način prouzročio štetu koju je tužiteljica zatražila u razlici naknade plaće za vrijeme bolovanja u ukupnom iznosu od 1.600,12 kn i nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn. Imajući na umu sadržaj predmetnog upozorenja, te da je tužiteljica poslala dopis Županu Varaždinske županije privatno na kojem se u lijevom zaglavlju nalazi naziv tuženika i da tuženika prema odredbi čl. 37. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93) zastupa ravnatelj ustanove, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja, da je tuženik bio ovlašten sukladno ovlaštenjima iz ugovora o radu i radnim odnosima poslati tužiteljici navedeno upozorenje, da se njime ne šikanira tužiteljica i da ono nije imalo značenje upozorenja u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR, kojim se namjerava dati nakon toga ukoliko se nastavi povreda radne obveze redoviti otkaz radnog odnosa.

S obzirom na izloženo prihvaća se i ocjena nižestupanjskih sudova, da tuženik navedenim upozorenjem nije prouzročio štetu tužiteljici budući da je ono ocijenjeno zakonitim i u radnjama tuženika nema protupravnog djelovanja, a time ni odgovornosti tuženika za eventualnu štetu nastalu tužiteljici kako materijalnu tako i nematerijalnu.

Suprotno tumačenje cjelokupnog odnosa nastalog između tuženika i tužiteljice ne može se prihvatiti i nije predmet raspravljanja u ovom postupku i to onih navoda kojima se ne pobija zakonitost odluke tuženika.

Sudovi nižeg stupnja su dakle na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljicu odbili s tužbenim zahtjevom.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. kolovoza 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.