Gžn-697/2010-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 24 Gžn-697/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirne Marinić kao predsjednika vijeća, Jasne Klarić i Daniele Ukić kao članova vijeća, u parničnom predmetu I-tužiteljice D. R., II-tužitelja N. R., III- tužiteljice M. R., IV-tužitelja A. M. i V-tužiteljice A. M., svi iz Z., …, …, koje zastupa S. Š.-Ž., odvjetnica iz Z., …, protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede, DP E. Z., …, koju zastupa I. F., odvjetnik iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8231/08 od 27. svibnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2010.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8231/08 od 27. svibnja 2009. u dijelu pod t. I., II., III., IV., V. i X. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti I-tužiteljici D. R. iznos od 294.525,00 kn (t. I. izreke), II-tužitelju N. R. iznos od 150.000,00 kn (t. II. izreke), III-tužiteljici M. R. iznos od 80.000,00 kn, (t. III. izreke), IV-tužitelju D. M. iznos od 74.525,00 kn (t. IV. izreke), i V-tužiteljici A. M. iznos od 259.050,00,00 kn (t. V. izreke), a sve to s zateznom kamatom tekućom od dana presude do isplate.

Odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva i to I-tužiteljica D. R. za iznos od 80.000,00 kn (t. VI. izreke), II-tužitelj N. R. za iznos od 10.000,00 kn (t.VII. izreke), IV-tužitelj D. M. sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate kao pod t. VIII. izreke, te V- tužiteljica A. M. za iznos od 40.000,00 kn i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate kao pod t. IX. izreke.

Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 122.802,50 kn (t. X. izreke), a tužiteljima je naloženo solidarno nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.005,15 kn (t. XI. izreke).

Protiv navedene presude žali se tuženik u dijelu pod t. I., II., III., IV., V. i X izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika pobijaju navode žalbe kao neosnovane.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer je ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2 ZPP, a niti žalitelj navodi u čemu bi se sastojale bitne povrede.

Nije sporno da je 28. ožujka 1995. u ranim jutarnjim satima (nešto iza pola noći) došlo do požara u obiteljskoj kući u vlasništvu sada pok. D. M., u kojem je izgorio adaptirani gornji dio kuće (tavanski stan) i smrtno stradala mlt. N. P., kćerka, pastorka i sestra odnosno unuka tužitelja.

Izvedenim dokazima u postupku je utvrđeno da je električni priključak na objektu izveden samonosivim kabelom, tako da vanjski priključni zračni vod ide od pomoćnog stupa i završava na zateznoj kuki, a od kuke je unutarnji priključni vod i prolazi kroz zid, time što je u tavanskom prostoru polagan po drvenoj gredi u plastičnoj cijevi do glavnog osigurača (postavljenog unutar kuće), a odatle do razvodne ploče u prizemlju.

Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je centar požara u tavanskom stanu i to na primarnom unutarnjem priključku oko 1,5 m ispred glavnog osigurača ("pancera") gdje je nastao kratki spoj.

Uzrok kratkog spoja se nije mogao utvrditi, time što je vještak isključio da bi električne instalacije u tavanskom stanu prouzročile kratki spoj s obzirom na neoštećenost svih instalacija iza glavnog osigurača.

Vještačenjem je utvrđeno da je uzrok zapaljenja grede i potom požara u tome što zračni priključni vod nije imao odgovarajuću zaštitu koja bi u slučaju kratkog spoja pravovremeno isključila napon sa voda, slijedom čega ne bi došlo do požara, odnosno da je postojala takva odgovarajuća selektivna zaštita vanjskog priključnog voda i da je "pancer osigurač" bio postavljen na vanjskom dijelu kuće, tada bi u slučaju kratkog spoja izgorjele patrone tog osigurača i time bi bio isključen napon sa voda, pa na unutarnjem priključku ne bi došlo do požara bez obzira što je taj unutarnji priključak bio nepropisno postavljen na drvenu gredu.

Slijedom navedenog činjeničnog utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – dalje u tekstu: ZOO), jer je obveza tuženika izvođenje i zaštita vanjskog priključnog voda, kao i spajanje i kontrola spajanja, a posebno zaštita u transformatorskoj stanici.

Navodi tuženika u žalbi da vlasnik kuće nije zatražio elektroenergetsku suglasnost za nadogradnju sukladno Općim uvjetima za isporuku električne energije ("Narodne novine", broj 35/83.), nisu prihvaćeni, jer se vještak decidirano izjasnio da ta okolnost nije od utjecaja na jačinu zaštite priključnog voda, budući je sa sigurnošću isključeno da bi do požara došlo uslijed preopterećenja potrošača, koje bi uzrokovalo oštećenje izolacije odnosno kratki spoj.

Okolnost što je gornja etaža dozidana bez građevne dozvole i priključenje objekta po dokumentaciji tuženika prije dozidanog dijela, ne isključuje odgovornost tuženika za štetni događaj, jer je tuženik u obvezi osiguranja vanjskog priključka, a vještak se decidirano izjasnio da je tehnički nemoguće izvesti ili premještati primarni (unutarnji) priključni vod bez iskapčanja električnog napona kojeg jedino može izvršiti tuženik, zbog čega nisu prihvaćeni navodi tuženika u žalbi da je vlasnik kuće izveo priključak na adaptirani dio objekta bez znanja i odobrenja tuženika, pozivajući se na odredbu čl. 175. ZOO.

Tuženik nije dokazao da bi vlasnik kuće izvodio preinake priključka u odnosu na raniji koji je nesporno postavio tuženik, pa kako tuženik nije dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje, to se tuženikova krivnja presumira po odredbi čl. 154. st. 1. ZOO, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, pa su u tom dijelu navodi žalitelja neosnovani.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu iz čl. 201. ZOO kada je I- tužiteljici D. R. dosudio za duševne bolove zbog smrti djeteta pok. N. P. iznos od 220.000,00 kn, II-tužitelju N. R. (očuhu) iznos od 150.000,00 kn, III-tužiteljici M. R. (sestri) iznos od 80.000,00 kn i V-tužiteljici A. M. (baki) iznos od 110.000,00 kn. Građevinskim vještačenjem je utvrđena materijalna šteta na kući u iznosu od ukupno 298.100,00 kn, pa kako je tijekom ovog postupka umro D. M., to je pravilno sud prvog stupnja njegovim nasljednicima I-tužiteljici D. R., IV tužitelju A. M. i V- tužiteljici A. M. dosudio navedeni iznos sukladno nasljednim dijelovima.

Odluka o parničnom trošku pod t. X. je zakonita (čl. 154. st. 2. ZPP), a troškovi su pravilno odmjereni.

Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i presudu u pobijanom dijelu potvrditi.

U Zagrebu, 11. svibnja 2010.

Predsjednik vijeća

Mirna Marinić