I Kr-328/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 328/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća, uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Sisku od 08. rujna 2004. broj Kv-133/04 (K-27/00), u sjednici održanoj dana 27. listopada 2004. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. M. Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku od 19. veljače 2002. broj K-27/00, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 26. veljače 2004. broj I Kž-349/02-5, M. Š. je zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Prema podacima u spisu osuđenik se ne nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

Po pravomoćnosti navedene presude osuđenik je po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., dana 06. srpnja 2004. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem spominje da je ranija osuđivanost koja je pri izricanju presude bila uzeta kao otegotna okolnost brisana, da je prestao konzumirati alkoholna pića i da je psihijatrijskim vještačenjem, koje je bilo provedeno tijekom kaznenog postupka koji je prethodio izricanju pravomoćne presude bilo naznačeno da je predmetno djelo počinjeno izvan karakteristika njegove ličnosti, a zatim kao nove okolnosti ističe da se 22. prosinca 2001. oženio, te da je dobio dijete 09. travnja 2002., da se uposlio jer je registrirao obrt, iz čega treba zaključiti da se socijalno sredio, za koje okolnosti smatra da opravdavaju izvanredno ublažavanje kazne.

I Kr 328/04-3

Novoistaknute okolnosti potkrijepio je ispravama i to vjenčanim listom, rodnim listom i rješenjem o registriranju obrta (list 150-153 u spisu).

Prvostupanjski sud je po čl. 416. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) temeljem priložene dokumentacije izvršio izvide i ispitao je županijskog državnog odvjetnika, koji je predložio da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije, a potom je spise dostavio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje, predlažući također da se zahtjev osuđ. M. Š. za izvanredno ublažavanje kazne odbije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je po čl. 416. st. 5. ZKP spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je sudu u podnesku od 14. listopada 2004. broj KR- DO-682/04 predložilo da se zahtjev osuđenika odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Doduše, u pravu je osuđenik kada prigovara da ranija osuđivanost nije u pravilnoj primjeni kaznenog zakona i to u njegovoj odredbi čl. 56., smjela biti uzeti otegotnom okolnošću pri odabiru vrste i odmjeri kazne za predmetno kazneno djelo iz ovdje pravomoćne presude zbog toga što je prema čl. 85. st. 5. al. 4. prije izricanja ove pravomoćne presude nastupila rehabilitacija, obzirom da je on ranijom pravomoćnom presudom od 08. svibnja 1997. zbog kaznenog djela iz čl. 138. st. 1. KZRH bio presuđen na kaznu zatvora u trajanju mjesec dana, uvjetno na jednu godinu, pa je rehabilitacija nastupila 8. svibnja 2002., dakle prije predmetne pravomoćne presude. Međutim, ta okolnost nije relevantna kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Osim što neosnovano smatra kako je vještačenje tijekom kaznenog postupka pokazalo da predmetno kazneno djelo nije počinjeno u okvirima njegovih karakteristika ličnosti, obzirom da iz tog vještačenja proizlazi da su osuđenikovi ciljevi mahom egoistični i materijalni, da je pasivan i vrlo povodljiv, da mu je emocionalni život sputan, sa suženim načinom doživljavanja, da djeluje ponekad lakoumno jer nedovoljno razlikuje bitno od nebitnog, i da pridonošenju njegovih odluka prevladava želja za zadovoljenjem nekog prohtjeva, ne vodeći pri tome računa o posljedicama koje bi iz takvog ponašanja mogle proisteći, ta okolnost također nije ona koju ima u vidu čl. 414. ZKP. Okolnost da se oženio 22. prosinca 2001. ne predstavlja novu okolnost, jer je iz obrazloženja prvostupanjske presude, koja čini sastavni dio pravomoćne presude, razvidno da je pri izricanju pravomoćne presude kao olakotna okolnost uzeta i okolnost zasnivanja braka.

Nova okolnost, koja je potkrjepljena odgovarajućom ispravom o registriranju obrta ne predstavlja posebno značajnu okolnost za izricanje kazne, jer je normalno da odrasla osoba svojim radom ostvaruje potrebna sredstva za svoje uzdržavanje i za uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

Najzad, nova okolnost, koja je također potkrjepljena odgovarajućom ispravom, a to je da je 09. travnja 2002. u braku rođeno dijete, predstavlja nešto značajniju okolnost, ali kraj svih onih okolnosti u kojima je djelo počinjeno i kraj karakteristika ličnosti osuđenika, sama za sebe, a niti u svezi s ovim preostalim navedenim okolnostima ne predstavlja takvu značajnu okolnost koja bi po čl. 414. ZKP očito dovela do blaže osude, da je ta okolnost postojala u vrijeme izricanja pravomoćne presude.

I Kr 328/04-3

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 416. st. 6. ZKP)

U Zagrebu, 27. listopada 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.