Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient case value and procedural grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the County Court's decision regarding severance pay. The appellant argued for a revision based on procedural errors and incorrect application of law, but the court found no merit. The court determined the appeal was inadmissible because the disputed value did not exceed the statutory threshold of 200,000 Kuna and the case did not involve the specific types of labor contract disputes requiring automatic appeal rights.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 382. st. 1.; Revizija protiv drugostupanjske presude dopuštena je samo ako vrijednost spora prelazi 200.000 kn, radi spora o radnom odnosu ili presuda donesena prema čl. 373.a i 373.b ZPP-a; u ostalim slučajevima revizija je nedopuštena.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 401/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz Z., zastupanog po punomoćnici I. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i p. u Z., protiv tuženika P. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1491/12-2 od 29. listopada 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1528/09-98 od 6. lipnja 2012., u sjednici održanoj 24. studenoga 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1528/09-98 od 6. lipnja 2012. utvrđena je nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj O/76/20 od 22. rujna 2000. u dijelu kojim je odlučeno o visini otpremnine i isplati u mjesečnim ratama i početku isplate odnosno o dospijeću, kao i odluka kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava izjavljen protiv te odluke u dijelu kojim je potvrđena odluka u pogledu visine, načina isplate i dospijeću otpremnine, te je naloženo tuženiku na ime otpremnine isplatiti tužitelju iznos 22.764,20 kn sa zateznim kamatama počev od 6. kolovoza 2001. do isplate, a za više traženo u iznosu 16.060,00 kn i zateznu kamatu za razdoblje 3. studenoga 2000. – 5. kolovoza 2001. zahtjev tužitelja odbijen i ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 19.741,97 kn na ime parničnih troškova.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1491/12-2 od 29. listopada 2013. preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime parničnih troškova ukupno iznos 19.305,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,0 kn, 2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.
Predmet ovog spora je nedopuštenost odluke tuženika o isplati otpremnine tužitelju sadržane u odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te zahtjev za isplatu iznosa 38.764,80 kn s osnova otpremnine.
Dakle, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenju postojanja radnog odnosa, što znači da u konkretnom slučaju nema pretpostavki za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a.
S druge pak strane kako glede zahtjeva upravljenog na utvrđenje nedopuštenosti odluke, a koja se odnosi na otpremninu nije određena vrijednost predmeta spora, to u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a se ima smatrati da vrijednost predmeta tog dijela zahtjeva iznosi 50.000,00 kn.
Dio pak zahtjeva tužitelja upravljenog na isplatu iznosa 38.764,80 kn u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a ujedno i označava vrijednost predmeta tog dijela zahtjeva.
U smislu prednje navedenog, a kako dakle vrijednost predmeta ovog spora ne prelazi iznos 200.000,00 kn propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a kao vrijednosni minimum za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, proizlazi da nema ni pretpostavki za podnošenje revizije u smislu te odredbe.
Konačno kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP-a, već prema odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a, to nema ni pretpostavki za dopuštenost revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.
Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 24. studenoga 2015.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.