I Kž-147/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 147/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03. i 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 31. siječnja 2019. broj K-10/2014., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2019.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje u točki I. izreke na način da se odbija prijedlog braniteljice optuženog J. M. da se iz spisa predmeta Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-27/04. izdvoji dio zapisnika s glavne rasprave Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. siječnja 2006. koji sadrži obranu optuženika na stranici trećoj zapisnika i to od riječi „Htio“ u drugom odlomku obrane na stranici trećoj zapisnika do riječi „stoga“ te od riječi „Meni“ u prvom redu na stranici četvrtoj zapisnika do riječi „nesporazuma“ u četvrtom odlomku obrane na stranici četvrtoj zapisnika.

II. U ostalom se dijelu žalba državnog odvjetnika odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod točkom I. izreke, na temelju članka 431. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) i članka 86. ZKP/08., u vezi s člankom 10. stavkom 2. točkom 4. ZKP/08., prihvaćen je prijedlog braniteljice optuženog J. M. te je iz spisa Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-10/2014., u kaznenom predmetu protiv optuženog J. M., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. KZ/97., izdvojen dio zapisnika s glavne rasprave od 16. siječnja 2006. koji sadrži optuženikovu obranu i to na stranici trećoj zapisnika u prvoj rečenici riječi „10. lipnja 2005.“,

I Kž 147/2019-4

od riječi „Htio“ u drugom odlomku obrane na stranici trećoj zapisnika do riječi „stoga“, od riječi „Meni“ u prvom redu na stranici četvrtoj zapisnika do riječi „nesporazuma“ u četvrtom odlomku obrane na stranici četvrtoj zapisnika, jer se radi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza („plodovi otrovne voćke“). U ostalom je dijelu prijedlog braniteljice odbijen. Pod točkom II. odlučeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja iz točke I. odrediti nastavak rasprave.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti kao nezakonit dokaz dio zapisnika s glavne rasprave Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. siječnja 2006. koji sadrži obranu optuženika na str. 3 zapisnika i to u prvoj rečenici riječi "10. lipnja 2005.", od riječi "Htio" u drugom odlomku obrane na str. 3 zapisnika do riječi "stoga", od riječi "Meni" u prvom redu na str. 4. zapisnika do riječi "nesporazuma" u 4. odlomku obrane na str. 4 zapisnika, jer se radi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza ("plodovi otrovne voćke") kao nezakonit dokaz“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da nije bilo razloga za izdvajanje dijela zapisnika s glavne rasprave Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. siječnja 2006. koji sadrži obranu optuženika na stranici trećoj zapisnika i to od riječi „Htio“ u drugom odlomku obrane na stranici trećoj zapisnika do riječi „stoga“ te od riječi „Meni“ u prvom redu na stranici četvrtoj zapisnika do riječi „nesporazuma“ u četvrtom odlomku obrane na stranici četvrtoj zapisnika jer se tu ne radi o nezakonitom dokazu.

Izdvajajući navedene dijelove zapisnika s glavne rasprave održane 16. siječnja 2006., prvostupanjski sud navodi da se tu radi o u dijelu obrane koji sadržajno predstavlja nastavak i detaljnije pojašnjenje ranije dane obrane na zapisniku od 10. lipnja 2005. koja je pravomoćno izdvojena iz spisa kao nezakonit dokaz, odnosno da se radi o dokazima za koje se saznalo iz iskaza optuženika koji su već ranije kao izvorno nezakoniti dokazi izdvojeni iz spisa, zbog čega smatra da se kod dijela obrane od 16. siječnja 2006. naznačene u izreci rješenja radi o „plodovima otrovne voćke“ koje je na temelju članka 10. stavak 2. točka 4. ZKP/08. trebalo izdvojiti iz spisa.

Protivno ovakvim navodima u pobijanom rješenju, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u odnosu na navedeni dio obrane ne radi se o dokazu za kojeg se saznalo iz nezakonitih dokaza pa da bi ga kao „plod otrovne voćke“ trebalo izdvojiti iz spisa predmeta, kao što je to neosnovano učinio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Naime, iz zapisnika s glavne rasprave Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. siječnja 2006. vidljivo je da je optuženik obranu iznio spontano iskazujući, odnosno očitujući se na činjenične navode optužnice. Niti u jednom dijelu zapisnika koji sadržava optuženikovu obranu ne proizlazi da mu je predočavan, bilo iskaz sa zapisnika o ispitivanju osumnjičenika J. M. u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Odjelu općeg kriminaliteta od 4. lipnja 2004., bilo iskaz s dijela zapisnika s glavne rasprave kod Županijskog suda u Velikoj Gorici

I Kž 147/2019-4

od 10. lipnja 2005., a koji su iskazi pravomoćno izdvojeni iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi. Osim toga, nije bilo nikakvih primjedaba na ovako sastavljen zapisnik.

Stoga je ocjena ovog suda da se u tom dijelu obrane ne radi o nezakonitom dokazu, zbog čega je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo preinačiti pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog braniteljice optuženog J. M. za izdvajanjem ovog dijela obrane, kako je to, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., učinjeno u točki I. izreke ovog rješenja.

Nasuprot tome, a protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud izdvojio iz zapisnika s glavne rasprave održane 16. siječnja 2006. koji sadrži obranu optuženika na stranici trećoj zapisnika i to u prvoj rečenici riječi „10. lipnja 2005.“. Naime, u odnosu na ovaj dio obrane, optuženik je naveo da ostaje kod svoje ranije obrane i to i kod one sa zapisnika od 10. lipnja 2005. Budući da je optuženikova obrana s navedenog zapisnika izdvojena već ranije iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 13. siječnja 2015. broj K-10/14. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2015. broj I Kž 110/15-4, to je osnovano prvostupanjski sud na temelju članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08. navedeni dio obrane izdvojio iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz.

Stoga je u odnosu na ovaj dio pobijanog rješenja trebalo, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08,. žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, kako je to i učinjeno u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.