II Kž-669/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 669/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. rujna 2009., broj Kv-569/09 (K-87/09), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 14. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba okrivljenog J. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. B. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom - zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u nastavku: KZ), na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnova propisanih čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni J. B. po braniteljici I. Š., odvjetnici iz S., s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pritvor protiv okrivljenika J. B..

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okrivljenog J. B. iz osnova propisanih čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.

Okrivljeniku se, nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage, te prikupljenih podataka u tijeku istrage, podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj

II Kž 669/09-3

osnovane sumnje da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime je, suprotno navodima u žalbi, ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv okrivljenika J. B. po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, budući je okrivljenik državljanin BiH, a iz osobnih podataka (ispitivanje kod istražnog suca – list 24) proizlazi da za Republiku Hrvatsku nije ni poslovno niti obiteljski vezan, obzirom da je prema vlastitom navodu nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen i bez djece. Iako okrivljeni ima dvojno državljanstvo (Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine), ne posjeduje valjane osobne dokumente (osobnu iskaznicu i putovnicu Republike Hrvatske), već za osobnu identifikaciju koristi dokumente Republike Bosne i Hercegovine. Navedene okolnosti upućuju na realnu opasnost da bi okrivljenik, eventualnim boravkom na slobodi, mogao pobjeći, te na taj način postati nedostupan tijelima sudbene vlasti, unatoč činjenici da je državljanin Republike Hrvatske i okolnosti da ima boravište u Republici Hrvatskoj, u G.. Stoga je u konkretnom slučaju daljnja primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Osnovanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP proizlazi iz činjenice da se okrivljeni J. B. podignutom optužnicom tereti za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, konkretno za jednu prodaju najmanje 30,10 grama opojne droge amfetamin – speed, ali i za neovlašteno posjedovanje radi prodaje veće količine opojne droge ecstasy, u količini od 1223 tablete. Upravo inkriminirana veća količina opojne droge ecstasy, za koju postoji osnovana sumnja da je bila namijenjena za daljnju prodaju na ilegalnom narkotržištu, može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, pretežito mlađe populacije, što svakako predstavlja posebno teške okolnosti djela, jer iste uvelike nadilaze okolnosti pod kojima se uobičajeno čine ova kaznena djela.

Pobijajući osnovanost navedene pritvorske osnove, žalitelj ujedno osporava i osnovanost osnovane sumnje, smatrajući da osnovana sumnja nije potvrđena dokaznom građom istražnog postupka. Ovaj žalbeni prigovor međutim, u potpunosti je neosnovan, obzirom da je podignutom optužnicom potvrđen relevantan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik i počinio terećeno kazneno djelo.

Budući da žalbom okrivljenika J. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. listopada 2009.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.