I Kž-504/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 504/14-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Marijane Kutnjak-Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. D. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 31. ožujka 2014. broj K-25/13, u sjednici vijeća održanoj 9. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donijetom u ponovljenom postupku Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim opt. D. K. zbog počinjenja kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11, opisanog u izreci te presude, te ga po istom zakonskom propisu i primjenom čl. 3. st. 3. čl. 41. i čl. 47. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu je optuženiku temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. siječnja 2012. do 25. siječnja 2012.

Istom su presudom temeljem čl. 270. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12 i 56/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) vraćeni privremeno oduzeti predmeti i to: opt. D. K.: plave traperice marke J. veličina ... s uzorkom izbjeljivanja, košulja crne boje s bijelim prugama marke S. veličine XL, te oštećenoj M. F.: ženska jakna sive boje s kapuljačom L. X. haljina crvene boje s mašnicom na prednjoj strani, ženske hulahopke smeđe boje od najlona, ženske gaćice svio-bijele-smeđe boje.

Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka i to na ime paušala u iznosu 1.000,00 kn, te na ime stvarnih izdataka suda u iznosu od 5.850,00 kn.

I Kž 504/14-4

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. K. po branitelju R. I., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i čl. 468. st. 3. u vezi čl. 3. st. 2. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno, preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Iako optuženik u žalbi kao osnovu pobijanja presude naznačuje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, istu sadržajno ne obrazlaže, već samo parafrazira dio navedene zakonske odredbe. Jednako tako optuženik u žalbi ističe i bitnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, koju također sadržajno ne obrazlaže, niti konkretizira u čemu bi se ona sastojala. Stoga je ovaj sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st.1. toč. 1. ZKP/08, te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni u žalbi istaknute bitne povrede, zbog čega žalba optuženika iz žalbene osnove bitne povrede nije osnovana.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik prvenstveno smatra da je sud pogrešno ocijenio u postupku izvedene dokaze, pri čemu posebno upućuje na iskaz oštećenice, temeljem kojeg je prvostupanjski sud zapravo donio pogrešan zaključak da je žalitelj počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

Ispitujući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud, kao i istaknute prigovore u žalbi, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje, da optuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu. Naime, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene obrane optuženika, iskaza oštećenice M. F., kojeg dovodi u vezu sa iskazima svjedoka A. K. i N. K., te provedenog sudsko-medicinskog i psihijatrijskog vještačenja, njihovom kritičnom ocjenom kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice presuđenog kaznenog djela. Za svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio je logične, valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prvostupanjski sud je pritom s pravom ocijenio iskaz oštećenice M. F. kao vjerodostojan, jer je ista veoma jasno i određeno opisala radnje koje je optuženik prema njoj poduzeo inkriminirane zgode. To posebno u bitnom dijelu iskaza gdje je navela da ju je optuženik odvukao do jedne kuće iza kafića, srušio je na zemlju, legao na nju svojim cijelim tijelom udarajući ju rukom po licu nekoliko puta, nakon čega je počela vrištati, pri čemu je optuženik stavio svoju ruku na njezina usta rekavši joj da će je odvesti kod sebe u stan, na što je pristala. Nakon što su ustali, pobjegla je prema kafiću, a optuženik ju je stigao i odvukao

I Kž 504/14-4

iza lokala, srušio je na zemlju, svukao joj gaćice, te počeo stavljati prste u njezinu vaginu više puta pri čemu je vrištala, da bi naišao N. K. kojem je rekla da zove policiju. Navedene tvrdnje oštećenice iznijete su logično i uvjerljivo, a ista nije imala nikakvog razloga, kako se to može zaključiti iz rezultata svih izvedenih dokaza, optuženika neosnovano teretiti. Manje razlike u iskazu oštećenice na koje upućuje žalba nisu takvog značaja da bi dovele u pitanje njegovu vjerodostojnost, kao ni opstojnost kaznenog djela, tim više što je iskaz oštećenice u skladu i sa ostalim izvedenim dokazima.

U tom smislu, valja naglasiti da svjedok N. K. djelomično potvrđuje iskaz oštećene kada tvrdi da je oštećenica bila u ležećem položaju i da je optuženik klečao među njezinim nogama pri čemu je optuženiku govorila da je pusti. Taj svjedok, kao i svjedok A. K. suglasno su iskazali da je oštećenica, nakon događaja bila uplakana pri čemu je svjedok N. K. naveo da se ista tresla, a uočio je i razmazanu šminku oko očiju. Ovakvi iskazi svjedoka o stanju oštećenice nakon inkriminiranog događaja, kao nezainteresiranih osoba za ishod ovog postupka, potvrđuju dijelom navode oštećenice o postupanju optuženika i predstavljaju jake kontrolne dokaze o vjerodostojnosti njezina iskaza. Osnovano, nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje temeljem sudsko-medicinskog vještačenja da je oštećenica imala ozljedu lijevog koljena u obliku rane razderotine kože koja je mogla nastati trenjem koljena u tvrdu podlogu ili zbog pada, te udaranjem koljena u tvrdu hrapavu površinu. Sasvim je sigurno da opisana povreda oštećenice ne bi nastala u situaciji da je u pitanju bio dobrovoljni spolni akt sa optuženikom. Iz navedenog medicinskog nalaza sud ispravno utvrđuje mogućnost pentracije muškog spolovila ili nekog dijela tijela npr. prstiju u spolovilo, a da pri tome ne moraju nastati nikakve ozljede na spolnom organu. Okolnost što iz dokumentacije o ginekološkom pregledu oštećenice proizlazi da je rekla ginekologu da penetracije nije bilo, suprotno žalbenoj tvrdnji, ne ukazuje da oštećenica nije bila vjerodostojna u bitnom dijelu svog iskaza pred sudom kada je opisivala postupke optuženika.

Prema tome, pravilnom ocjenom iskaza oštećenice, kao i ostalih u postupku izvedenih i analiziranih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik inkriminiranog dana prema oštećenici primijenio fizičku silu s ciljem obavljanja spolnog odnosa i da je istovremeno oštećena u trenutku primjene te fizičke sile pružala optuženiku ozbiljan otpor dajući mu jasno do znanja da ne želi imati spolni odnos, do kojeg je došlo bez njenog pristanka. Optuženik je svega toga bio svjestan i unatoč tomu oštećenicu srušio na tlo i dok se nalazila na leđima skinuo joj gaćice, kleknuo na noge, te joj više puta gurnuo svoj prst u spolovilo. U opisanom postupanju optuženika sadržani su svi subjektivni i objektivni elementi presuđenog kaznenog djela. Slijedom izloženog proizlazi da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je u obrazloženju presude za takvo svoje utvrđenje naveo logične i uvjerljive razloge koji navodima žalbe optuženika nisu dovedeni u sumnju. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je djelatnost optuženika pravno označio kao kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11, pa žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Kako optuženik nije podnio žalbu iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona, ovaj sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu u tom dijelu po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, te nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

I Kž 504/14-4

U odnosu na odluku o kazni optuženik u žalbi ne navodi razloge za taj žalbeni osnov pa je ovaj drugostupanjski sud, povodom njegove žalbe, presudu ispitivao u smislu čl. 478. ZKP/11. Prvostupanjski je sud optuženiku pri odmjeravanju kazne kao olakotne okolnosti pravilno utvrdio njegovu dosadašnju neosuđivanost, okolnost da je osoba mlađe životne dobi, te da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, dok mu otegotne okolnosti nisu utvrđene. Sve istaknute okolnosti vezane za odluku o vrsti i mjeri kazne po sudu prvog stupnja adekvatno su i vrednovane. Stoga je izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i stupnju kaznene odgovornosti optuženika, te podobna za ostvarenje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Temeljem izloženog, trebalo je po čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. listopada 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak-Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.