III Kr-194/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-194/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudske savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. L. M. zbog krivičnog djela iz čl. 37. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. listopada 1993. br. K-833/92 i presuda Okružnog suda u Rijeci od 1. prosinca 1993. br. Kž-304/93, u sjednici održanoj 9. lipnja 1994.

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. L. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. listopada 1993. br.K-833/92 i presuda Okružnog suda u Rijeci od 1. prosinca 1993. broj Kž-304/93.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Rijeci navedenom u izreci oglašen je L. M. krivim zbog kriv. djela nehatnog prouzrokovanja smrti iz čl. 37. KZRH, za koje mu je djelo izrečena uvjetna osuda primjenom čl. 47. st. l. i 48. st. 1. OKZRH, a na temelju čl. 37. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci, čije je izvršenje odgođeno za vrijeme od 1 godine pod općim uvjetom.

Ta je presuda u odluci o krivičnoj sankciji preinačena presudom Okružnog suda u Rijeci navedenom u izreci ove presude tako da je L. M. osuđen na temelju čl. 37. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

Osuđenik je putem branitelja odvjetnika B. M. iz R. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje te presude i predložio da se taj zahtjev uvaži i preinači presuda suda drugog stupnja tako da se potvrdi presuda Općinskog suda u Rijeci.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnio je na temelju čl. 415. st. 4. ZKP odgovor na podneseni zahtjev i predložio da se on kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Podnositelj zahtjeva naglašava da je presuda suda prvog stupnja u cijelosti zakonita, ali da je došlo do povrede zakona na štetu osuđenika u presudi suda drugog stupnja, ali ne preci- zira koje bi zakonske odredbe bile kršene. Proizlazi da podnositelj zahtjeva smatra da je do povrede zakona došlo time što je okružni državni odvjetnik bio prisutan sjednici vijeća Okruž- nog suda u Rijeci i što je na toj sjednici preinačena u odluci o krivičnoj sankciji presuda suda prvog stupnja, a za što "nije bilo nikakvog razloga". Uz to navodi da presuda suda drugog stupnja nije dostavljena branitelju, pa smatra da i to predstavlja povredu odredbe krivičnog postupka.

Prema čl. 360. st. 3. ZKP predsjednik vijeća suda drugog stupnja će obavijestiti državnog odvjetnika o zakazanoj sjednici a prisutnost državnog odvjetnika sjednici ni jednim propisom nije zabranjena. Zato činjenicom što je sjednici suda drugog stupnja, kada se odlučivalo o podnijetoj žalbi državnog odvjetnika, prisustvovao taj organ nije učinjena nikakva povreda zakona.

Uvidom u spis je utvrđeno da je točan navod podnositelja zahtjeva da pismeni otpravak presude suda drugog stupnja nije dostavljen osuđenikovom branitelju, čime je postupljeno protivno čl.115. st. 4. ZKP (ranije čl. 123. st. 4. ZKP), a koja je odredba u cijelosti bila na snazi u vrijeme donošenja presuda suda drugog stupnja, (jer još nije bila ukinuta odlukom Ustavnog suda). Međutim, do kršenja te postupovne odredbe nije došlo prije donošenja presude Okružnog suda u Rijeci, odnosno za vrijeme njezinog donošenja, nego poslije toga, pa se dakle ne radi o povredi odredaba krivičnog postupka, u žalbenom posutpku u smislu čl. 414. st. 3. ZKP. Uostalom branitelj osuđenika je usprkos tog propusta u dostavljanju podnio zahtjev za izvanredno ispitivanje u zakonskom roku od 30 dana, pa ova povreda u konkretnom slučaju nema baš nikakav značaj.

Konačno, okolnost što je od strane suda drugog stupnja izmijenjena odluka o krivičnoj sankciji (uvaženjem žalbe državnog odvjetnika) i umjesto uvjetne osude L. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja se kazna kreće u zakonom propisanim granicama, tako da čak ni podnositelj zahtjeva ne tvrdi da bi ta kazna bila izrečena protivno zakonu, također ne predstavlja razlog zbog kojega bi zahtjev za izvanredno preispitivanje mogao biti prihvaćen.

Kako se prema tome zahtjev ne temelji niti na jednom od razloga predviđenih u čl. 414. ZKP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, valjalo je zahtjev kao neosnovan odbiti.

U Zagrebu, 9. lipnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Mr. Horvatinović Ružica, v.r.