I Kž-307/2010-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 307//10-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana, Damira Kosa, Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 71/06) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 26. siječnja 2010. broj K-41/09, u sjednici održanoj 28. rujna 2010, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M. T. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. T. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 71/06), pa je temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

Temeljem čl. 63. KZ, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. kolovoza 2009. do 26. siječnja 2010.

Temeljem čl 173. st. 7. KZ, od optuženika je oduzeta marihuana u količini od 1.956,8 grama, 2,40 grama i 60,9 grama, a temeljem čl. 80. st.1. KZ oduzeta je vaga za precizno mjerenje marke „Laica“.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja V. G., odvjetnika iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog oduzimanju predmeta sa

I Kž 307//10-7

prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu optuženika kao neosnovanu odbiti, u čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno je obaviješten branitelj optuženika V. G., jer je to zahtijevao (čl. 374. ZKP-a) ali sjednici nije nazočio.

Žalba je neosnovana.

Suprotno navodima žalitelja činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

Premda žalitelj tvrdi kako „… u provedenom postupku nije izveden ni jedan dokaz koji bi ukazivao da je optuženik bilo kome i bilo kada prodao i najmanju količinu droge …“, zanemaruje da optuženik nije niti proglašen krivim zbog realizirane prodaje opojne droge. Međutim, nasuprot žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik neovlašteno radi prodaje posjedovao i prenosio marihuanu. Nedvojbeno je utvrđeno kako je radi prodaje, koja se nije realizirala, u vozilu prenosio čak 1.956,8 grama marihuane, koju je trebao predati kupcu a ovaj je njemu trebao platiti 50.000,00 kn. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je optuženik bio svjestan činjenice da se radi o marihuani namijenjenoj za daljnju prodaju i da je svojim postupkom ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik u džepu svojih hlača držao 2,4 grama marihuane, dok mu je u stanu pronađeno još 60,9 grama i jedna vaga za precizno mjerenje. Psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da optuženik nije ovisnik o opojnoj drogi već je njegova povremena konzumacija marihuane na nivou zlouporabe koja nije dovela do ovisnosti. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je ovih 63,30 grama marihuane, količina koja optuženiku nije služila samo za osobnu konzumaciju već je bila namijenjena i daljnjoj prodaji. Naravno, tome u prilog govori i činjenica da je u optuženikovu stanu pronađena i vaga za precizno mjerenje koja, u svezi s ostalim dokazima, ukazuje na zaključak da je optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela kako je to i navedeno u izreci pobijane presude.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano utvrdio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo. Za svoja utvrđenja dao je valjano obrazloženje na koje se upućuje žalitelj. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

I Kž 307//10-7

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne sud prvog stupnja je optuženiku olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao. Odluku o kazni je donio cijeneći sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo, posebice relativno veću količinu marihuane za koju je utvrđeno da ju je prenosio i posjedovao u cilju daljnje prodaje, te cijeneći stupanj krivnje i stupanj pogibeljnosti konkretnog kaznenog djela.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja, navodeći da se radi o marihuani a „… o dekriminalizacije marihuane raspravlja se čak i u Hrvatskom saboru …“, odnosno kako optuženiku treba pomoći „… da se ne bi vratio ponovno drogi …“. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik neovlašteno radi prodaje posjedovao i prenosio tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom a među te tvari izvjesno spada i marihuana. Nadalje, žalitelj zanemaruje kako je utvrđeno da optuženik nije bio ovisnik o drogi pa joj se ne može niti ponovno vratiti.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ), te o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) kaznom zatvora u trajanju tri godine moći će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja kako je prijeko potrebno primijeniti sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to vage za precizno mjerenje kao predmeta namijenjenog za počinjenje kaznenog djela. Naime, oduzimanje vage treba promatrati u kontekstu oduzimanja veće količine marihuane, za koju je pravilno utvrđeno da ju je optuženik neovlašteno radi prodaje posjedovao i prenosio.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

I Kž 307//10-7

U Zagrebu, 28. rujna 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ana Garačić, v.r.