Legislator Case Law & Legislation
Rev-789/2004-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows revocation of alimony reduction due to unclear evidence of changed financial circumstances.

Case Number Rev-789/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the wife's appeal to revoke lower court rulings that reduced her husband's alimony obligation. While the court rejected claims regarding procedural violations and the finality of the original judgment, it found a material error in the application of family law. The lower courts failed to clearly establish that the husband's financial capacity had changed, despite contradictory findings regarding his income and assets. Consequently, the court ordered the case to be remanded for a new trial to properly assess the husband's current financial situation.

Legislator headnote

AI generated

Article 221 of the Family Law; Article 354 of the Civil Procedure Act: When reducing alimony, the court must clearly establish that the obligor's financial capacity has changed; failure to do so constitutes a material error requiring remand.

Keywords

AI generated
alimony reduction changed financial circumstances family law procedure remand for retrial obligor capacity civil procedure error spousal support

Cited Legislation

AI generated
Article 217 of the Family Law
Article 221 of the Family Law
Article 354 of the Civil Procedure Act
Article 394 of the Civil Procedure Act
Article 395 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 789/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz S., zastupanog po Š. K., odvjetniku u S., protiv tuženice V. S. iz S., radi ukidanja obveze uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 21. svibnja 2004. br. Gž-2485/04, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 09. svibnja 2003. i dopunska presuda od 26.ožujka 2004. br. P- 171/02, u sjednici održanoj 13. listopada 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, te se ukidaju: presuda Županijskog suda u Splitu od 21. svibnja 2004. broj Gž – 2485/04 i presuda Općinskog suda u Splitu od 09. svibnja 2003. kao i dopunska presuda od 26. ožujka 2004., broj P – 171/02 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 09. svibnja 2003. i dopunskom presudom od 26. ožujka 2004. godine, sve broj P-171/02, smanjena je tužiteljeva obveza uzdržavanja tužene V. S. s 1.100,00 kn na koliko je tužitelj bio obvezan pravomoćnom presudom istog suda od 29. rujna 1994. br. P-367/94, na iznos od 300,00 kn mjesečno, od dana podnijete tužbe 13. rujna 1995. pa nadalje.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 21. svibnja 2004. br. Gž- 2485/04 navedena presuda je djelomično preinačena smanjenjem obveze tužitelja sa 1.100,00 kn mjesečno na 400,00 kn mjesečno od 13. rujna 1995. a na 500,00 kn mjesečno od 1. siječnja 2001. pa nadalje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica nalazi u neprimjeni i nepravilnoj primjeni pojedinih odredbama Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, ukazujući na nedopuštena raspolaganja stranaka (čl. 3. st. 3. u svezi sa čl. 254. st. 2. toč. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku “Narodne novine” br. 117/03 – u daljnjem tekstu: ZID ZPP), na nezastupanje tužene u postupku (toč. 8., ranije toč. 10. čl. 354. st. 2. ZPP-a), na prigovor presuđene stvari (toč. 9. čl. 354. st. 2. ZPP-a), na relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koje pobliže ne obrazlaže, te na razloge pobijanih presuda koji su nejasni, nedorečeni i kontradiktorni, uz tvrdnju da su presude antidatirane, jer je pravomoćna drugostupanjska presuda donijeta 21. svibnja 2004., a obveza tužitelja smanjena od 13. svibnja 1995.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica nalazi u prihvaćanju tužbenog zahtjeva makar i djelomično, jer za to nisu postojali nikakvi razlozi, budući da se njene prilike nisu poboljšale niti su se pogoršali materijalni uvjeti tužitelja, koji je vlasnik ili suvlasnik nekoliko trgovačkih tvrtki, prikazuje i prijavljuje minimalnu zaradu, a istovremeno je vlasnik osobnih automobila marke "Audi 6 – Quatro", te još dva automobila i jednog mopeda "Vespe", na American karticu troši po 200.000,00 kn, a obvezu uzdržavanja uopće ne ispunjava već 10 godina.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženice je osnovana.

Predmet spora je ukidanje tužiteljeve obveze uzdržavanja tužene u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno, na koliko se tužitelj obvezao u postupku razvoda braka pred sudom, slijedom čega je njegova obveza utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 29. rujna 1994. br. P-367/94, a teče od 01. listopada 1994.

U postupku je utvrđeno:

1. da je 13. svibnja 1995. tužitelj ustao tužbom za ukidanje obveze uzdržavanja tuženice u cijelosti,

3. da su na strani tužitelja financijske prilike bile pogoršane time što je njegova tvrtka bila izvjesno vrijeme u blokadi tijekom 1996. i djelomično 1998. (70 dana), da se njegovi prijavljeni prihodi kreću od 423,63 kn mjesečno u 1996. do 3.407,58 kn mjesečno u 2002. godini, da boluje od šećerne bolesti, da živi s majkom u njenom stanu, majka ima mirovinu, a s njima živi i sin stranaka koji je zaposlen u jednoj od tužiteljevih tvrtki,

4. da tuženica živi isključivo od mirovine koja je 1996. iznosila svega 735,84 kn mjesečno, a u 2002. godini 1.600,00 kn mjesečno, da boluje od najtežeg oblika šećerne bolesti s pet injekcija inzulina dnevno, da živi u stanu sa kćerkom iz prvog braka, te ima vikendicu u G. H. na B..

Sudovi su djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva smanjili tužiteljevu obvezu plaćanja uzdržavanja tužene s 1.100,00 kn mjesečno na 400,00 kn mjesečno od dana podnošenja tužbe 13. rujna 1995. do 31. prosinca 2000. i na 500,00 kn mjesečno od 01. siječnja 2001. pa nadalje.

Osnovane su revizijske tvrdnje da su pobijane presude nejasne, nedorečene i kontradiktorne, jer razlozi presuda sadrže proturječja u pogledu materijalnih i financijskih prilika stranaka u vrijeme razvoda braka, u čemu su se te okolnosti promijenile u vrijeme podnošenja tužbe i u vrijeme donošenja presuda u ovom postupku.

Tako utvrđenja sudova da su se tužiteljeve prilike izmijenile, jer je obolio od šećerne bolesti i jer su jedno vrijeme tijekom ovog postupka (1996. i 1998.) njegove tvrtke bile u blokadi, proturječe podacima sadržanim u spisu, da je tužitelj bio vlasnik ili suvlasnik nekoliko tvrtki, koje su imale u vlasništvu nekoliko automobila, što ne ukazuje na utvrđenja sudova da su se na strani tužitelja prilike pogoršale.

Sudovi su pri tome propustili utvrditi koliki su bili prihodi tužiteljevih tvrtki, kakvu je plaću ili druge oblike naknade tužitelj u tim tvrtkama primao, kakvom je imovinom raspolagao (vrijednost tvrtki, automobila i sl.) i kolike je svote trošio, budući da iz kaznene presude broj K-1373/03, koja prileži spisu, proizlazi da je samo tijekom 2002. i 2003. putem kreditne kartice American expressa potrošio 360.000,00 kuna ili prosječno mjesečno 15.000,00 kuna.

Iako sudovi utvrđuju da u vrijeme presuđenja imovina tužitelja ukazuje na dobro imovno stanje, što proizlazi iz činjenice da uredno podmiruje sve doprinose, da ima nekoliko osobnih automobila, među kojima je i "Audi 6 – Quatro", skupo i prestižno vozilo, te još dva automobila i "Vespu", pa premda su ta vozila registrirana na tvrtke tužitelja, a jedno je i u leasingu, ipak smanjuju tužiteljevu obvezu uzdržavanja tuženice s 1.100,00 kuna na 500,00 kuna mjesečno.

Istovremeno je utvrđeno da tuženica živi u stanu koji je vlasništvo njenog oca, da ima u vlasništvu vikendicu na otoku B., za koju nije utvrđeno da li je dovršena, budući da ju je prilikom razvoda braka primila kao nedovršenu, te mirovinu u iznosu od 1.600,00 kuna mjesečno.

Temeljem iznijetog ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.

Ostali revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu osnovani. Tuženica revizijske razloge temelji na odredbama čl. 354. st. 2. toč. 4., 8., 9. i 11. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (“Narodne novine” br. 117/03), iako se te odredbe temeljem odredbe čl. 274. st. 5. ZID ZPP-a primjenjuju samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (1. prosinca 2003.), a prvostupanjska presuda u ovom postupku donijeta je 9. svibnja 1993., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a, pa se primjenjuju odredbe ZPP-a koje su bile na snazi prije 1. 12. 2003. Sadržajno su međutim iznijeti revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka propisani točkama 5., 10., 11. i 13. čl. 354. st. 2. ZPP-a, prije novele iz 2003.

Neosnovano revidentica smatra da sudovi nisu ovlašteni ponovno odlučivati o njenom uzdržavanju, jer da se radi o presuđenoj stvari, budući da je još 1994., godine donijeta pravomoćna presuda kojom je tužitelj obvezan plaćati za njezino uzdržavanje 1.100,00 kn mjesečno. Odredbom čl. 254. Zakona o braku i porodičnim odnosima (“Narodne novine” br. 11/78, 22/78 i 51/89) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu (13. rujna 1995.) kao i odredbom čl. 221. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” br. 116/03), koji se primjenjuje u ovom postupku, propisana je mogućnost prestanka obveze uzdržavanja, u čemu je sadržana i mogućnost smanjenja takve obveze, pa prigovor presuđene stvari nije osnovan. Iz istih razloga nije osnovan ni revizijski razlog nedopuštenih raspolaganja stranaka.

Pogrešna primjena materijalnog prava, na kojeg ukazuje tuženica tvrdnjom da tužitelj uporno izbjegava postupati po pravomoćnoj presudi, izigrava pravni sustav i sud, nije ostvarena, jer te činjenice nisu od odlučnog značenja za odlučivanje o visini iznosa potrebnih za njeno uzdržavanje.

Ostvarena je, međutim, pogrešna primjena materijalnog prava, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Odredbom članka 217. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03) propisano je da bračni drug ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ukoliko nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti.

Kad su se u postupku razvoda braka ostvarile navedene zakonske pretpostavke, temeljem kojih je tuženik obvezan plaćati uzdržavanje tuženice u iznosu od 1.100 kuna mjesečno, u postupku ukidanja ili smanjenja obveze uzdržavanja potrebno je na jasan i nedvojben način utvrditi da bar jedna od tih pretpostavki više ne postoji, kako to propisuje odredba članka 221. st. 3. Obiteljskog zakona.

Budući da pobijane presude nisu na nedvojben način utvrdile koja od navedenih pretpostavki za uzdržavanje tuženice više ne postoji, te da pobijane presude sadrže proturječja glede prihoda i imovine tužitelja, ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je temeljem odredbe članka 394. st. 1. i članka 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i vratiti predmet sudu I. stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi u kojim tvrtkama je tužitelj imao vlasništvo ili suvlasništvo, bilo osobno, bilo kao vlasnik ili suvlasnik druge tvrtke, kakvi su prihodi bili svake tvrtke, koliko je bilo zaposlenih, koja je vrijednost tvrtki, kakvom imovinom tužitelj raspolaže (nekretnine, automobili, novčana primanja – plaće i druge naknade, i sl.), te će savjesnom i brižljivom ocjenom provedenih dokaza, primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

U Zagrebu, 13. listopada 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.