Rev-1102/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKEHRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1102/1993-2

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Radomire Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., koga zastupa H. D., odvjetnik u Z., protiv tužene G. K. iz Z., koju zastupa M. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 1. prosinca 1992. br.Gž-6466/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. studenog 1991. br. P-1611/89, u sjednici održanoj 5. srpnja 1994.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom pod I i II, koja je potvrđena pobijanom odlukom utvrđeno je, da je osobni automobil "Fiat Uno 60 S", reg. br. … muzička linija "Sony" i radioaparat - budilica posebna imovine tužitelja uz obvezu tuženoj da te predmete preda u posjed tužitelju i izda isprave za uredan prijenos automobila na ime tužitelja. Odlučeno je da tužena naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.000 HRD, sve u roku od 15 dana, dok je dio zahtjeva tužbe kao neosnovan odbijen (nije predmet revizijskog razmatranja).

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena iz svih razloga predviđenih u zakonu, s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revidentica nalazi, da je pogrešan zaključak sudova, da je pokretna imovina obuhvaćena izrekom prvostupanjske presude posebna imovina tužitelja. Taj dio odluke tužena nalazi neodređenim uslijed čega se zakonitost odluke ne može ispitati, a nije odgovoreno ni na žalbene tvrdnje koje se odnose na podatke o prihodima stranaka, o imovini djece, njihovim obvezama prema ranijim obiteljima, o nezaposlenosti tužitelja i o visini mirovine djece tužene, koja je bila dovoljna za njihovo nesmetano uzdržavanje, u čemu tužena i nalazi osnovanost izjavljene revizije.

Tužena nije u pravu. Zajedničkom imovinom bračnih drugova smatra se samo ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili koja potječe iz te imovine (čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima). Jednaki uvjeti propisani su i za ženu i za muškarca u izvanbračnoj zajednici, ali uz uvjet da je ta zajednica trajala duže vrijeme (čl. 299. st. 1. cit. Zakona).

U postupku je utvrđeno, da je izvanbračna zajednica stranaka trajala od 1979. godine do 1988. i da su u tom vremenu nabavljeni sporni predmeti, ali ne i radom tužitelja i tužene u toku trajanja izvanbračne zajednice života. Naprotiv, utvrđenje je sudova, koje tužena u revizijskom postupku i ne može sa uspjehom osporavati (čl.385. st. 3. ZPP, "NN" br.53/91), da je majka tužitelja muzičku liniju "Sony" i radio budilicu poklonila svom sinu - tužitelju, pa se taj dio imovine ima i smatrati njegovom posebnom imovinom (čl. 278. st. 2. Zakona).

Sporni osobni automobil je prema utvrđenjima sudova nabavio tužitelj i to iz sredstava koje je ostvario nasljedstvom iza smrti svog djeda, što je u to vrijeme, već prema utvrđenjima sudova bila značajna imovina, pa se i taj dio imovine ima smatrati njegovom posebnom imovinom (čl. 278. st. 2. Zakona). Takova utvrđenja i ocjena sudova koju u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud nije dovedena u pitanje navodima tužene o nedostacima u postupku oko utvrđivanja prihoda stranaka, obvezama prema djeci iz ranijih brakova, nezaposlenosti tužitelja ili o visini mirovine djece tužene. Naprotiv, takovih nedostataka u postupku nema, jer su sudovi za zakonito rješenje nastalog spora raspravili i utvrdili i te okolnosti (tužitelj je ostvarivao veći osobni dohodak, a njegova nezaposlenost trajala je samo 4 mjeseca...), o čemu odluke sudova sadrže i odgovarajuće razloge, uslijed čega i nije došlo do povreda postupka na koje je revidentica ukazivala (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, "NN" br. 53/91).

U postupku nije ostvarena ni ona bitna povreda postupka na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a kako su odluke sudova o djelomičnom prihvatu zahtjeva tužbe donesene uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava, to je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. srpnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.