Revr-1079/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1079/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz M., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. iz Z., protiv tuženika C. ... d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici I. T. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu T., M. & partneri iz Z., radi otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-596/11-2, od 28. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr- 274/10-39 od 20. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija podnesena po tužitelju osobno u podnesku od ... kao nedopuštena.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke od ... o redovitom otkazu ugovora o radu i vraćanja tužitelja na dotadašnje radno mjesto te isplatu naknade plaće u mjesečnom iznosu od 14.173,10 kn s zakonskim zateznim kamatama kao u izreci prvostupanjske presude. Točkom II. izreke te presude naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 19.240,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je (putem uvodno iskazanog punomoćnika) podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 385. stavak 1. točka 1. do 3. ZPPP. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude ili da podredno, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je kao stranka u posebnom podnesku od ... i osobno podnio reviziju protiv drugostupanjske presude.

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da nije ostvaren niti jedan revizijski razlog i predlaže odbijanje revizije kao neosnovane uz naknadu troškova za odgovor na reviziju.

Revizija protiv presude nije osnovana.

Revizija izjavljena osobno po tužitelju nije dopuštena.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Protivno navodima revidenta, nižestupanjske presude nemaju nedostataka koji onemogućavaju njihovo ispitivanje jer obrazloženja sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa se osporene presude mogu u svemu ispitati.

Revident neosnovano upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 365. stavak 2. ZPP-a jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode podnositelja koji su od odlučnog značaja kao i one na koje pazi po službenoj dužnosti. U tom su smislu ocijenjeni i žalbeni navodi glede primjene članka 117. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 39/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05, u nastavku: ZR) jer su nižestupanjski sudovi u odnosu na postupak prije redovitog otkazivanja ugovora o radu, protivno tvrdnjama revidenta, izrazili i obrazložili svoja shvaćanja koja bez daljnjega prihvaća i ovaj revizijski sud. Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka u svezi s člankom 117. ZR-a te primjenom članka 8. ZPP-a, a posebice u odnosu na tvrdnju revidenta da nije bio upoznat s Odlukom od ..., dijelom su zapravo prigovori činjenične naravi koji nisu mogli biti uzeti u razmatranje (članak 385. stavak 1. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od ... (otkaz zbog skrivljenog ponašanja), kao i da mu radni odnos nije prestao uz vraćanje na rad na prijašnje radno mjesto te isplatu naknade plaće od 14.173,10 kn mjesečno. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od ... radio kod tuženika na poslovima voditelja prodaje i marketinga s tim da je riječ o terenskom poslu sa sjedištem ureda u S.;

- da je Odlukom tuženika (koja je stupila na snagu ...) bila propisana obveza voditelja prodaje dostavljati tjedni plan rada i izvješće o radu, kao i tromjesečna izvješća o ukupnim rezultatima rada svoje regije, s tim da je na sastanku krajem ... (o čemu su radnici dobili obavijest putem e-pošte) i na kojemu je bio tužitelj, bilo dogovoreno kako će se izvršavati navedena obveza, tj. tako da je voditelj trebalo slati spomenuta izvješća u društvo e-poštom u obliku tablica;

- da je tužitelj prijenosno računalo s kojim je bio zadužen od strane poslodavca i koje se nalazilo u uredu u S. (gdje se nalazila i sva ostala oprema) ustupio kolegi S. L. iz istog ureda, koji je, za razliku od tužitelja, slao izvješća i udovoljavao zahtjevima iz tuženikove Odluke;

- da je opomenom pred otkaz od ... tužitelj pisanim putem upozoren da ne ispunjava obvezu dostave tjednog plana rada i izvješća o radu i rezultatima rada regije te je pozvan da tome udovolji u roku od 3 dana, uz dostavu izjašnjenja zašto ne dostavlja navedena izvješća;

- da tužitelj nije postupio sukladno opomeni i dostavio tražena izvješća već da je protivno tome uputio tuženiku dopis od ... u kojem se „na vrlo drzak način“ obratio direktorici (prijeteći joj otkazom, ukazujući na nezakonitosti u radu, nesavjesnom poslovanju, zlouporabi i zaštiti utjecajnih osoba i dr.);

- da se nije radilo o zahtjevnim podacima i opsežnoj obradi posebno uzimajući u obzir da se tužitelj mogao koristiti i podacima koje je tijekom tog razdoblja slao njegov kolega iz istog ureda (S. L.) te da je tužitelj ustrajao u svom ponašanju i nakon pisanog upozorenja,

- da kod tuženika nije postojalo radničko vijeće niti sindikalni povjerenik. Na osnovi takvog činjeničnog utvrđenja nižestupanjski su sudovi utvrdili da je redovitim otkazom (zbog skrivljenog ponašanja) od ..., zakonito otkazan tužiteljev ugovor o radu, odnosno da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz iz članka 113. stavak 1. podstavak 3. ZR-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Pritom, drugostupanjski sud utvrđuje da okolnost što tuženik nije posebno pozivao tuženika na iznošenje obrane ne čini otkaz nezakonitim jer se tužitelj u opsežnom dopisu od ... temeljito očitovao na sve navode iz pisanog upozorenja, pokazavši da i nadalje ustraje kod svog dotadašnjeg ponašanja (nepostupanja po zahtjevu poslodavca).

Ovakvo utvrđenje nižestupanjskih sudova prihvaća i revizijski sud jer je tuženik tijekom postupka dokazao da je imao opravdan razlog za redoviti otkaz i to u skrivljenom ponašanju tužitelja koji, iako je pismeno upozoren na obveze iz radnog odnosa, neupitno nije udovoljavao obvezama dostavljanja izvješća poslodavcu (koju okolnost u reviziji ne osporava ni sam tužitelj).

Drugostupanjski je sud dao jasnu i sasvim određenu prosudbu svih žalbenih navoda koji se odnose na troškove postupka i pravilnost primjene članka 154. stavak 1. ZPP-a, koju prihvaća i revizijski sud, stoga su suprotni revizijski navodi neosnovani.

Slijedom utvrđenog i materijalno je pravo pravilno primijenjeno.

Prema odredbi članka 91.a stavak 1. i 2. ZPP-a, stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit. Odredbom članka 91.a stavak 3. ZPP propisano je da je stranka dužna uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu.

U konkretnom slučaju, osim revizije koju je izjavio njegov punomoćnik, reviziju je u posebnom podnesku podnio i sam tužitelj, ali uz tu reviziju nije priložio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu.Takvu reviziju stranke valjalo je odbaciti neovisno od činjenice što u spisu već postoji revizija podnesena po punomoćniku. To je zato jer se radi od dva različita podneska i jer bi se u protivnom stvarno postupalo po reviziji koju je osobno podnijela stranka bez da je uz reviziju priložila izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, što nije sukladno odredbi iz članka 91.a stavak 3. ZPP-a.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. i članka 392.b stavak 1. ZPP-a presuđeno i riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.