I Kr-108/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-108/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke, Garačić Ane, Gudelj Milana i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. N., zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Vojnog suda u Splitu od 10. travnja 1996. broj K-432/93 (Kv- 44/96), u sjednici održanoj 16. svibnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. B.N. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Vojnog suda u Splitu od 23. rujna 1993. broj K-432/93, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. lipnja 1995. broj Kž-1118/93, osuđen je B.N. zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 2. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti, ističe podatak da je njegovo zdravstveno stanje narušeno, da mu je u međuvremenu dijagnosticirana psihoneuroza s posttraumatskim stresnim sindromom, kao posljedicom ratnih strahota koje je doživio na južnom bojištu tijekom domovinskog rata.

Uz zahtjev dostavljeni su i nalazi Klinike za psihologiju Kliničkog bolničkog centra S.

Sud prvog stupnja, dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi vojnog tužitelja u Splitu, te državnog odvjetnika Republike Hrvatke.

Prijedlog nije osnovan.

Sukladno čl. 399. ZKP ublažavanje pravomoćno izrećene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud za njih tada nije znao, iako su postojale, a koje su takve prirode i značaja da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu ističe okolnost vezanu za narušeno zdravstveno stanje zbog postojanja psihoneuroze i postraumatskog stresnog sindroma koja okolnost je, doista, nova, ali nije takvog značaja da bi s obzirom na težinu djela, te utvrđeni stupanj kaznene odgovornosti, očito dovela do blaže osude, već i zbog činjenice da se liječenje te psihoneuroze može uspješno i dalje provoditi u okviru ustanove u kojoj će on izdržavati kaznu zatvora.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjetni iz čl. 399. ZKP odlučeno je sukladno čl. 401. st.

6. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 16. svibnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.