Legislator Case Law & Legislation
Rev-1382/1998-2 AI generated

Rev-1382/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1382/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Z. iz Z., koju zastupa mr. I. I., odvjetnik iz Z., protiv tužene N. d.d. Z., radi isplate, rješavajući reivziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. veljače 1998. br. Gž 2843/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. travnja 1996. br. Pr 911/95, u sjednici održanoj dana 11. studenog 1998.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1382/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1382/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. Z. iz Z., koju zastupa mr. I. I., odvjetnik iz Z., protiv tužene N. d.d. Z., radi isplate, rješavajući reivziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. veljače 1998. br. Gž 2843/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. travnja 1996. br. Pr 911/95, u sjednici održanoj dana 11. studenog 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je: "Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I. Poništava se izjava koju je potpisala K.Z. iz Z., Ul. B. …, kao djelatnik tuženika, a u svrhu učešća u otkupu staža za odlazak u prijevremenu mirovinu otpremninom koja joj po zakonu pripada.

II. Nalaže se tuženiku N. d.d. Z., R. …, da isplati tužiteljici K.Z. iz Z., B. … novčani iznos od 3.940,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 23. 9. 1994. godine pa do isplate, te da joj naknadi trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima presude sudova prvog i drugog stupnja u cijelosti su izrađene u skladu s odredbama ZPP, jer sadrže jasne izreke i razloge. Razlozi presuda nisu u međusobnoj suprotnosti niti u suprotnosti s rezultatima provedenih dokaza.

Iz razloga presuda jasno se vidi zašto je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa se zbog toga neosnovano u reviziji tvrdi da presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati i da je u

postupku zbog toga učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz izloženog slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se poništi njezina izjava kojom se odrekla svog potraživanja u svrhu dokupa staža radi odlaska u prijevremenu mirovinu, pa da joj zbog toga tužena na ime otpremnine isplati iznos od 3.940,00 kn.

Tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na tvrdnji da je izjavu o odricanju od otpremnine dala pod prijetnjom i prisilom.

U postupku je utvrđeno na temelju provedenih dokaza a posebno i na temelju iskaza same tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja da na tužiteljicu prilikom davanja sporne izjave nije vršena nikakva prinuda ni prisila (iskaz tužiteljice - list 12, str. 2 spisa).

Utvrđeno je naprotiv da se tužiteljica svojom slobodnom izraženom voljom odrekla svog dospjelog potraživanja za koje odricanje ne postoje nikakve zakonske prepreke.

Dakle, kako nije bilo prijetnje u smislu čl. 60. Zakona o obveznim odnosima i kad kod tužiteljice nije bilo mana volje u smislu odredbe čl. 111. Zakona o obveznim odnosima onda je izjava kakvu je dala tužiteljica valjana i proizvodi valjan pravni učinak pa je na takvo utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. studenog 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.