Rev-1238/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1238/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1/ D.T. i 2/ B.P., obe iz S., J. …, obe zastupane po punomoćniku A.B., odvjetniku u Z., protiv tužene C.-osiguranje" d.d. Z., Trg bana J.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž 3813/94 od 5. srpnja 1994.g., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru br. P 638/93 od 28. siječnja 1994.g., u sjednici održanoj 30. rujna 1998.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Samoboru br. P 638/93 od 28. siječnja 1994.g. tužena je obvezana naknaditi štetu tužiteljicama, od čega tužiteljici ad.1/ D.T. u iznosu od 49.222,08 kn, a tužiteljici ad.2/ B.P. u iznosu od 33.383,04 kn, sve sa pripadajućom kamatom počam od 28. siječnja 1994.g. do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 11.046,66 kn, dok je za više traženo od daljnjih 50.139,92 kn za tužiteljicu ad.1/ te za daljnjih 7.127,68 kn za tužiteljicu ad.2/ tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž 3813/94 od 5. srpnja 1994.g. preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužena obvezana na ime naknade štete isplatiti tužiteljici ad.1/ D.T. iznos od 41.222,08 kn, te tužiteljici ad.2/ B.P. iznosu od 22.383,04 kn, sve sa pripadajućom kamatom te parnični trošak u iznosu od 8.824,06 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice su izjavile reviziju pobijajući iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje usvajanjem čitavog tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske. Revizija nije osnovana.

 2  Rev 1238/1995-2

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za naknadu štete vezano za povrede zadobijene u štetnom događaju dana 3. ožujka 1993.g., time da je u ovoj fazi postupka među strankama i dalje sporna visina pripadajuće im naknade nematerijalne štete. Tužiteljice naime smatraju da su iznosu dosuđeni nižestupanjskim presudama (tužiteljici ad.1/ za fizičke bolove 9.000 kn, strah 8.000 kn, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 23.000 kn, te tužiteljici ad.2/ za fizičke bolova 6.000 kn, strah 4.000 kn, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 12.000 kn) prenisko određeni.

U štetnom događaju tužiteljica ad.1/ D.T. zadobila je povrede u vidu udarno-krvnog podljeva čela, trzajnu ozljedu vratne kralješnice, i prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu.

Prema nalazu liječnika vještaka ortopeda dr. J.R. i neuropsihijatra dr. I.K. tužiteljica ad.1/ D.T. je vezano za ove povrede trpila fizičke bolove jakog intenziteta oko 8 dana, srednjeg intenziteta oko 12 dana, te lakše bolove oko 30 dana, time da su se povremeno lakši bolovi javljali još oko 8 tjedana. Doživjela je i strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 – 2 dana da bi potom bio prisutan tzv. sekundarni strah vezano za brigu o zdravlju i ishodu liječenja. Kao posljedica opisanih povreda zaostao je bolan i povremeno ukočen vrat, deformitet desnog ručnog zgloba koji je bolan i ograničeno pokretljiv, što sve predstavlja smanjenje opće životne i radne sposobnosti tužiteljice, zbog čega će ona trebati ulagati pojačane napore u budućem životu i radu (stranke su suglasno utvrdile postotak smanjenja životne aktivnosti tužiteljice ad.1/ od 20%).

U skladu s citiranim nalazom vještaka, obzirom na vrstu i težinu doživljenih povreda te s tim u vezi intezitet i trajanje fizičkih bolova i straha te stupanj smanjenja životne i radne sposobnosti tužiteljica ad.1/ u budućem životu (vodeći računa o njenoj životnoj dobi - rođ. 1923.g.) ocjena je ovog suda da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici ad.1/ dosudili iz osnova fizičkih bolova iznos od 9.000 kn, strah 8.000 kn, te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 23.000 kn, a za više traženo iz tih osnova tužbeni zahtjev odbili, pošto se tako dosuđeni iznosi u konkretnom slučaju ukazuju apsolutno primjerenom satisfakcijom sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje ZOO), dok bi priznanjem većih od tih iznosa bilo protivno cilju i svrsi kojoj je ova naknada namijenjena.

 3  Rev 1238/1995-2

Tužiteljica ad.2/ B.P. je u štetnom događaju zadobila povrede u vidu trzajne ozljede vratne kralješnice.

Prema nalazu citiranih vještaka, vezano za iste osjećala je fizičke bolove jakog intenziteta oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te lakog inteziteta oko 30 dana, s time da su se povremeno laki bolovi javljali daljnjih 6 tjedana. Doživjela je strah koji je jakog inteziteta bio prisutan do 2 dana, a onda kao sekundarni strah bio prisutan vezano za brigu o zdravlju i ishodu liječenja. Vrtoglavice, nestabilnost u hodu i omaglice su posljedice ove povrede zbog kojih kod tužiteljica ad.2/ postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti za 10%, za koliko će ona trebati ulagati pojačane napore u budućem životu i radu.

Temeljem navedenog, cijeneći težinu zadobijenih povreda te pretrpljene fizičke bolove i strah, kao i postotak smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, posebno vodeći računa o njenoj životnoj dobi (rođ. 1960.g.) mišljenje je ovoga suda da su iznosi dosuđeni pobijanom presudom na ime nematerijalne štete i baš: za fizičke bolove 6.000 kn, strah 4.000 kn, te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 12.000 kn, u konkretnom slučaju primjereno odmjereni, sve temeljem čl. 200. ZOO, zbog čega ni u slučaju tužiteljice ad.2/ ne stoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva.

Suprotno revizijskim navodima tužiteljica pobijana presuda nije nerazumljiva niti proturječna, već naprotiv sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama zbog čega ne stoji prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP), a kako ispitajući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, to je reviziju trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu, 30. rujna 1998.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica

Klepac/