I Kž-718/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 718/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. A. A. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi opt. A. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. rujna 1995. br. K- 29/95, u sjednici održanoj 12. listopada 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. A. A..

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog opt. A. A. da se izdvoji iz spisa predmeta zapisnik o njegovom prvom ispitivanju od 14. veljače 1995. godine.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju S. H., odvjetniku iz Z., te predložio da se pobijano rješenje preinači i odredi izdvajanje zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 14. veljače 1995. godine, a podredno da se ukine i predmet uputi sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Naime, čl. 208. ZKP je određen postupak za prvo ispitivanje okrivljenika, a čl. 62. ZKP, koji govori o branitelju je opća odredba. Dakako, po toj općoj odredbi - čl. 62. st. 2. ZKP - okrivljenik se mora poučiti o pravu na branitelja, a optuženik je o tom pravu i poučen, kako je to vidljivo iz samog zapisnika od 14. veljače 1995. godine (1. 52-54) jer inače ne bi mogla uslijediti izjava optuženika da se odriče prava da bude ispitan u prisutnosti branitelja, da se izričito odriče toga prava. Ta njegova izjava je, dakle, zapisnički konstatirana u smislu

I Kž 718/1995-3

čl. 208. st. 9. ZKP, a na temelju čl. 208. st. 10. ZKP je sasvim jasno određeno da se na iskazu okrivljenika ne može temeljiti sudska odluka (a što je i osnov za izdvajanje iz spisa po čl. 78. st. 1. ZKP) ako je postupljeno protivno odredbama st. (8. i) 9. toga članka i ako izjava iz st. 9. nije zabilježena. Izjava okrivljenika o tome da se izričito odriče prava da bude ispitan u prisutnosti branitelja je zapisnički zabilježena, slijedom čega se ni ne radi o zapisniku protivnom toj odredbi niti o slučaju kada se na iskazu okrivljenika ne može temeljiti sudska odluka prema odredbi čl. 208. st. 10. ZKP, zbog čega ne dolazi u obzir ni primjena odredbe o izdvajanju toga zapisnika iz spisa po čl. 78. st. 1. ZKP.

Konačno, da je prvo ispitivanje okrivljenika bilo u cijelosti korektno, proizlazi i iz zapisnika o njegovom drugom ispitivanju, koje je uslijedilo već 15. veljače 1995. godine u prisutnosti izabranog branitelja, kada je optuženik izjavio: "U cijelosti ostajem kod iskaza kojeg sam dao na ročištu od 14. veljače 1995. godine", a potom je još iskazivao o nekim detaljima (1. 58).

Stoga je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Iz navedenog razloga trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 12. listopada 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.