Gr 1-123/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 123/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice P. b. Z. d.d., Z., koju zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., protiv ovršenika R. d.o.o., P. j., radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Gospiću, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj Ovr-488/10 od 4. listopada 2011. i Trgovačkog suda u Rijeci, koji je taj sukob izazvao dopisom broj Ovr-3128/2011-2 od 1. veljače 2012., 20. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno je i mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

Obrazloženje

Rješenjem poslovni broj Ovr-488/10 od 4. listopada 2011. Općinski sud u Gospiću oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio Trgovačkom sudu u Rijeci kao stvarno nadležnom sudu. Smatra da stvarna nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci proizlazi iz odredbe čl. 34.b točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP) u vezi s čl. 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ).

Trgovački sud u Rijeci je, dopisom poslovni broj Ovr-3128/2011-2 od 1. veljače 2012., osporio svoju stvarnu nadležnost za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu. Smatra da je za odlučivanje o prijedlogu ovrhovoditelja stvarno nadležan Općinski sud u Rijeci (čl. 33.a st. 1. OZ i čl. 74. OZ).

Za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu stvarno je i mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.

Na temelju ovršne isprave, Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 5. svibnja 2004., solemniziranog po javnom bilježniku B. Z. iz G., ovrhovoditelj je od Općinskog suda u Gospiću zatražio donošenje rješenja o ovrsi radi ostvarenja naplate novčane tražbine koju ima prema ovršeniku, prodajom nekretnina ovršenika koje su upisne u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, a pobliže su opisane u petitu ovršnog prijedloga.

Dakle, u ovom predmetu radi se o ovršnom, a ne o parničnom postupku. Zbog toga se odluka o postojanju stvarne nadležnosti općinskog, odnosno trgovačkog suda mora temeljiti na odredbama OZ, a ne na odredbama o stvarnoj nadležnosti sadržanim u ZPP, kako to pogrešno smatra Općinski sud u Gospiću..

Odredbom čl. 33.a st. 1. OZ propisano je da su općinski sudovi stvarno nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, dok su st. 2. tog članka propisani slučajevi u kojima su ovrhu ovlašteni određivati trgovački sudovi.

S obzirom da prijedlog za ovrhu kojim se predlaže određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave koju predstavlja Sporazum stranaka radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, nije isprava na temelju koje trgovački sudovi određuju ovrhu (čl. 33.a st. 2. OZ), za određivanje ovrhe u ovom predmetu stvarno je nadležan općinski sud (čl. 33.a st. 1. OZ).

Budući da ovrhovoditelj radi naplate novčane tražbine koju ima prema ovršeniku predlaže provođenje ovrhe na nekretninama ovršenika, a te se nekretnine nalaze na području Općinskog suda u Rijeci, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i provedbu ovrhe isključivo je mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci i (čl. 74. OZ i čl. 33.b OZ).

Zbog toga je na temelju čl. 23. st. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. veljače 2012.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.