I Kr-385/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 385/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, mr. Zmajević Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. K.D., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH i čl. 186. st. 3. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. prosinca 1994. godine br. K-216/91 i Kv-315/94, u sjednici održanoj 15. veljače 1995. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. K.D. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. rujna 1993. godine br. Kž-608/93, kojom je preinačena presuda Okružnog suda u Zagrebu od 30. travnja 1993. godine br. K-216/91 osuđen je K.D., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH i čl. 186. st. 3. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem je naveo da su se u međuvremenu pojavile okolnosti koje nisu bile poznate sudu u času izricanja presude - smrt majke, zatim njegova bolest, a prilaže i zapisnik o ispitivanju oštećenika N. .V.D., ističući da zbog uboda koji mu je on zadao, nisu mogle nastati povrede koje ovaj u tom zapisniku opisuje i predložio da mu se izrečena kazna izvanredno ublaži.

Županijski sud u Gradu Zagrebu, dostavljajući ovom sudu zahtjev, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi Okružnog državnog odvjetnika iz Zagreba i Državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Kao prvo, osuđenikova majka je umrla još prije izricanja presude suda prvog stupnja, odnosno 4. rujna 1992. godine ( u dobi od 82 godine), pa stoga to nije nova činjenica, niti bi ta okolnost, sama za sebe, utjecala na blaže odmjeravanje kazne, da je bila poznata sudu u vrijeme izricanja presude, kada se ima u vidu težina učinjenih djela i visoki stupanj osuđenikove krivične odgovornosti.

Što se pak tiče osuđenikovog zdravlja, iz priložene medicinske dokumentacije iz 1992. godine i 1993. godine proizlazi da se kod osuđenika radi o izvjesnim poteškoćama s kukovima, ali iz te dokumentacije ne proizlazi da bi se radilo o teškom narušenju zdravlja, pa stoga ni ta okolnost, kraj gore istaknutih okolnosti ne bi dovela do blažeg kažnjavanja osuđenika.

I na kraju, u vezi ukazivanja osuđenika da oštećenik nije mogao zadobiti opisanu povredu od njegovog uboda nožem, valja reći da preispitivanje činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom nije moguće u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

Zbog svih iznesenih razloga valjalo je, temeljem čl. 401. st. 6. ZKP, zahtjev osuđenika odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 15. veljače 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)